Prva familija je ponovo na okupu. Aco Đukanović (58), tri godine mlađi brat bivšeg predsjednika i premijera Crne Gore Mila Đukanovića (61) i pet godina od advokatice Ane Đukanović (63) za koju kažu da je “konsiljere” u svim porodičnim biznisima, nakon tri godine izgnanstva, vratio se iz Luksemburga, kako je objavio portal “Borba”.
Najbogatijeg Crnogorca u istoriji, kako su mediji proglasili Đukanovića, ovih dana su na ulicama glavnog grada Crne Gore, u veoma skupocjenom automobilu marke „mercedes brabus“ vidjeli brojni čitaoci tog portala.
Sada braća Đukanović, vlasnici “pola Crne Gore”, šetaju mirno, bez bojazni da bi mogli da odgovaraju za mnoge nezakonite radnje i da dokažu odakle im tolika imovina, stečena sumnjivim poslovima.
Podsjećamo, Aco Đukanović je, nakon promjene vlasti i potpunog sloma DPS-a, u paničnom strahu da će biti procesuiran za sumnjive poslove u kojima je stekao enormno bogatstvo, zbrisao iz Crne Gore nedugo poslije izbora 30. avgusta 2020. godine.
Tom prilikom je, kako su prenijeli brojni lokalni i regionalni mediji, „pokupio određenu dokumentaciju“ svoje Prve banke, kao i nekih sumnjivih transakcija, te u Luksemburgu predao papire za dobijanje državljanstva.
Od tada pa sve do danas mlađi Đukanović nije dolazio da obiđe svoju rodnu grudu koju je, duže od tri decenije, “bjesomučno pelješio”.
Sada se postavlja logično pitanje: na čiji mig se Aco Đukanović vratio iz izgnanstva u Crnu Goru i sada slobodno šeta po Podgorici?
Kako ističe ovaj portal, činjenica da se vratio baš u ovom trenutku kada je PES došao na vlast, implicira samo dvije stvari.
Prva je da je došao privremeno, za praznike, da obiđe rodbinu i/ili da pozavršava neke „kombinacije“.
Moguće i da ubrza prodaju Prve banke, iz koje je kao većinski vlasnik izvukao svoj kapital, posebno što je potencijalni kupac, firma iz Srbije koja je bila podnijela zahtjev Centralnoj banci Crne Gore “za sticanje kvalifikovanog učešća do 50 odsto u kapitalu Prve banke u toku sprovođenja postupka ispitivanja ispunjenosti propisanih uslova za izdavanje odobrenja sredinom novembra”, odustala od ovog zahtjeva.
Druga i, sudeći po “milovanju DPS kadrova po institucijama od strane PES-a”, po ovom portalu, izvjesnija je da Đukanović više nema bojazni da će protiv njega biti pokrenut bilo kakav proces, pa sada može opušteno, umjesto u Luksemburgu i Ženevi, trošiti svoje milione i po Crnoj Gori.
“Bilo kako bilo, sve su prilike da će se građani Crne Gore načekati da brata bivšeg premijera vide procesuiranog zbog brojnih Limenki, prvih banki…”, navodi portal “Borba”.
Od “junaka” AB revolucije do najbogatijeg Crnogorca
Njegovo ime se provlačilo u mnogim finansijskim aferama, a Momir Bulatović je u svojoj knjizi Pravila ćutnje napisao, da je Aco bio “ključni igrač u brojnim prljavim poslovima”.
Aco Đukanović je imao istaknutu ulogu u rušenju starog komunističkog rukovodstva, u događajima vezanim za AB (Antibirokratsku revoluciju) 1988/89. godine kao predstavnik studenata Pravnog fakulteta. Prozivao je komunističke funkcionere da su “jagnjeća brigada”, a narod nije ni slutio da će se samo koju godinu kasnije Aco obresti u društvu mafioza sa juga Italije, švercera nafte, cigareta i droge, biti njihov ortak i namicati milionsko bogatstvo, koje će ubaciti u “legalne tokove” kroz bankarski sistem.
Početkom devedesetih bio je “muzički producent“, gdje se “istakao” u žiriju ko će predstavljati Jugoslaviju na Evrosongu 1991. godine. Aco Đukanović je kroz svoju firmu „Maraton“ organizovao i promovisao folk koncerte.
Vrlo brzo se iz producentskih voda uključio u švercerske. Kada se SR Jugoslavija našla pod sankcijama i blokadom, cvjetao je šverc nafte i cigareta, pa se preduzimljivi Aco, koristeći položaj svoga brata Mila kao premijera Crne Gore, otisnuo u unosan “biznis”. Italijanski mafijaši uključeni u šverc cigareta preko Jadrana, svoje brze glisere su tankovali na pumpi tik uz obalu, na Škveru u Herceg Novom, koju je držao Aco Đukanović. Tu je stekao brojne “poslovne veze” i “prve milione”…
Devedesete su Đukanoviću prošle u unosnim poslovima sa “italijanskim turistima“, kako su ih nazivali šefovi partijske DPS policije, poslovima sa cigaretama i naftom, te namicanju ogromnog bogatstva, do tada nezamislivog za siromašne crnogorske prilike. A onda je došao momenat za konačan ulazak u “legalne tokove“.
Odmah nakon referenduma 2006. godine, 29. avgusta 2006. Crnogorska komercijalna banka je prodata mađarskoj OTP banci za 105 miliona evra. Od te akvizicije Aco Đukanović je prihodovao 11 miliona, a Milov kum Dragan Brković (kompanija “Vektra“) čak 19 miliona evra.
Ti iz šverca “oprani” milioni, brzo su upotrebljeni, da podgorička kompanija “Montenova” u vlasništvu Aca Đukanovića, brata tada aktuelnog crnogorskog premijera, 3. novembra 2006. kupi 30 odsto akcija “Nikšićke banke” za oko 2,3 miliona evra, kako su prenijele “Vijesti”. Đukanovićeva firma, nakon transakcije na Montenegroberzi postala je najveći vlasnik „Nikšićke banke“ sa više od 42 odsto akcija. Polovina ukupnog iznosa je plaćena u gotovini, a ostatak u obveznicama stare devizne štednje.
Potpuna promjena vizuelnog identiteta banke izvršena je 2007. godine i naziv je promijenjen u Prva banka Crne Gore – osnovana 1901. Uporedo sa tim, promijenjeno je i sjedište banke iz Nikšića, sa novom lokacijom u Podgorici.
O radu Prve banke, po mnogima najveće peraonice prljavog novca u istoriji ovih prostora, napisane su tone tekstova i analiza.
Nakon što je Centralna banka objelodanila da je Prva banka „prenapregnuta“, pošto je ukupni iznos depozita na njenim računima manji od iznosa izdatih kredita, Vlada Crne Gore odlučuje da interveniše. A ko će ako neće stariji brat da pomogne…
Vlada Crne Gore i Prva banka su 17. decembra 2007. godine potpisale ugovor o kreditnoj podršci od 44 miliona eura. Vladin kredit vraćen je jednim dijelom i iz pomoći pojedinih državnih firmi. Jedan od pomagača Prve banke, prema pisanju medija, bilo je i Javno preduzeće Regionalni vodovod, pri čemu se navodi da su troškovi izgradnje regionalnog vodovoda za Crnogorsko primorje porasli za 26 miliona evra, ali nije razjašnjeno da li je uzrok tome bio aranžman sa Prvom bankom.
Kako je guverner CBCG bio Radoje Žugić, bivši rukovodilac Prve banke i prijatelj Prve familije, predano je krio poslovanje banke. Žugić je otišao toliko daleko da je i kontrolu poslovanja banke iz 2008. i 2009. godine, 2019. proglasio tajnim (nakon zahtjeva MANS-a), iako je od tada prošlo deset godina. Zbog finansijske krize i velikih problema sa kojima se suočila Prva banka spašavana je sa državnom pozajmicom od 44 miliona eura. Mnogi dovode u pitanje realno vraćanje tog duga državi i tvrde da se radi o fiktivnom vraćanju kroz knjige i manipulacije – što je posao za tužioca.
Da je Prva banka, porodična banka Đukanovića, u ozbiljnom problemu pokazuje izvještaj revizorske kuće BDO o poslovanju banke za 2022. godinu, koji se polovinom maja ove godine pojavio na sajtu Montenegro berze. BDO navodi postojanje „značajnih sumnji u vezi sa sposobnošću banke da nastavi poslovanje”, čije poslovanje će „zavisiti od podrške akcionara banke i planova za dokapitalizaciju”. Revizor je obaviješten od akcionara da postoji „interesovanje za kupovinu većinskog paketa akcija banke od strane strateških investitora iz Evrope i regiona“ bez pominjanja imena.
“Limenka” i milioni kvadrata zemlje, stanova i lokala
Koliko je država Crna Gora bila blagonaklona prema bratu “vladara” Mila Đukanovića, pokazuje i afera „Limenka”. Aco Đukanović je 2008. godine platio tri miliona i 300 hiljada eura na ime zakupa zemljišta na kojoj se nalazi zgrada policije “Limenka” u Podgorici. Država je poslije toga morala da sa tog placa od preko sedam i po hiljada kvadratnih metara u širem centru, ukloni objekat i preda ga Đukanoviću. Pošto to nije učinjeno, on je tužio državu zahtijevajući da mu plati odštetu.
Vrhovni sud je donio konačnu odluku – da građani Crne Gore, premijerovom bratu isplate 10 i po miliona eura. Iako je takva odluka Vrhovnog suda izazvala negodovanje dijela opozicionih partija i nevladinog sektora koji su ukazivali na zloupotrebe, nadležni organi nisu preduzeli ništa u vezi sa rasvjetljavanjem ovog slučaja i utvrđivanjem odgovornosti.
Vezano za slučaj “Limenka”, ostala je čuvena i izjava Mila Đukanovića, kada je na pitanje kako gleda na to da je njegov brat tužio državu Crnu Goru odgovorio da on to ne bi nikada uradio, te da “nismo svi isti“!?
Nepoštovanje ugovorenih obaveza klijenata i loša procjena njihove finansijske stabilnosti, napravili su od Prve banke jednog od najvećih veleposjednika u Crnoj Gori.
Prva banka je oduzimanjem imovine zbog nevraćanja kredita, postala vlasnik nekoliko stotina hiljada kvadrata zemlje – 50 atraktivnih zemljišnih parcela i kompleksa lokacija od Ulcinja, Budve, Herceg Novog, Podgorice, Nikšića preko Danilovgrada, do Žabljaka i Kolašina… Na banku brata tadašnjeg lidera DPS-a Mila Đukanovića, uknjiženo je i stotinjak komfornih stanova, poslovnih prostora, garažnog, magacinskog prostora i bivših fabričkih hala. Aco Đukanović godinama pokušava prodajom da povrati milione eura zarobljenih u nekretninama, ali mnoge od njih nikako da pronađu novog vlasnika.
Katnić: Polakote. Nema ni “udaljene sumnje” da je Đukanović učestvovao u bilo kom krivičnom djelu
Bilo kako bilo, porodično stablo Đukanovića se umnožavalo – imovinom. Ne zna se ko je bogatiji, Aco ili Milo, a afera – tek ima na pretek.
Većinski vlasnik Prve banke revanširao se starijem bratu Milu Đukanovića za sve što je učinio da postane basnoslovno bogat, time što mu je omogućio da kupovinom akcija banke po najpovoljnijoj cijeni i prodajom po enormno visokoj cijeni, pet puta većoj od nominalne, preko kastodi računa, jula 2008. godine, ostvari veliku dobit. Aco je sa ličnog računa u aprilu 2013. godine kupio preostalih skoro 11 hiljada akcija od bratove firme omogućujući mu čist profit od milion eura.
Nakon toga Prva banka dolazi u ozbiljne probleme i u decembru 2008. godine Vlada Mila Đukanovića je spasava davanjem državne pomoći od 44 miliona eura.
Milo Đukanović je u trenutku prodaje ovih akcija bio predsjednik Vlade, a time što je novac za svoje akcije dobio od većinskog vlasnika jedne banke dovodi ga u dodatni konflikt interesa, jer je od prethodne državne pomoći i spašavanju ove banke, imao i ličnu korist, mada je odgovarajući na pitanja poslanika u Skupštini kazao je da “nije bio u konfliktu interesa”.
Specijalni tužilac Milivoje Katnić, naravno, nije reagovao na afere Mila Đukanovića “prvi milion”, “kastodi računa” i “ničija kuća”, koje je razotkrio predsjednik Atlas grupe Duško Knežević.
A da akterima brojnih afera, braći Đukanović, ne fali dlaka sa glave pobrinuo se njihov glavni zaštitnik Milivoje Katnić, koji je skoro sedam godina obavljao funkciju glavnog specijalnog tužioca. Brojni su dokazi da je bivši GST Katnić privatizovao instituciju SDT-a i koristio je za lične obračune sa osobama koje su se zamjerile njegovim nalogodavcima.
Specijalnu ulogu Katnić je imao u progonu Duška Kneževića, koji nije pristao na njegove ucjene. Predsjednik Atlas Grupe bio je žrtva brutalne represije Milivoja Katnića, dosljednog izvršioca naloga tadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića.
Direktni naručioci Kneževićevog progona, po sopstvenom priznanju, bili su Milo i Aco Đukanović, koji su “pokrenuli svoju hobotnicu i preko svojih poslušnika – specijalnog tužioca Katnića, predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića i guvernera Centralne banke Radoja Žugića, uništili Atlas grupu, ugasili dvije banke, kako bi ojačali svoje carstvo i domogli se vrijedne imovine Atlas grupe koju sam stvarao 30 godina”!? Uništili su e-commerce biznis Atlas banke, prve koja je to uvela u bankarski sistem, uz optužbe da je to “pranje novca”, da bi taj biznis prenijeli u Prvu banku.
Mandat specijalnog državnog tužioca Milivoje Katnić je utrošio da zaštiti političko-mafijaški klan. Krio je tragove kriminalne aktivnosti firmi uključenih u šverc duvana i narkotika.
Na Katnićevu reakciju nije uticao ni politički zemljotres izazvan otkrivanjem afera Mila Đukanovića koje je razotkrio predsjednik Atlas grupe Duško Knežević, od snimka „Koverta“ koji je cio svijet vidio, do “Prvog miliona”, „Kastodi računa“, „Ničije kuće“…
Na sve te čvrste dokaze o direktnom učešću u aferama tadašnjeg crnogorskog predsjednika i čelnika DPS-a, Milivoje Katnić je imao spreman odgovor, da ne postoje ni “udaljene sumnje” da je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović učestvovao u bilo kom krivičnom djelu, uz dodatno objašnjenje – “da ne treba tek tako lako dozvoliti da se iznose optužbe na račun predsjednika države, jer to šteti njenom ugledu”!?
Za Katnića, koji za sebe tvrdi da je “hodajuće poštovanje zakona”, vezuju se zloupotrebe medija za širenje laži i obračun sa neprijateljima vlasti, ucjenjivanje, kreiranje lažnih optužnica… “Proslavio” se izjavama koje će biti upisane u crni anale crnogorskog tužilaštva:
“Polakote: Ovaj tužilac će sve to dokazati”, jedan je od “bisera” Milivoja Katnića.
Omogućio bratu Milu da postane milioner
Većinski vlasnik Prve banke, koji je postao najbogatiji Crnogorac u istoriji, revanširao se se starijem bratu za sve što je učinio da postane basnoslovno bogat. Omogućio mu je da kupovinom akcija banke po najpovoljnijoj cijeni i prodajom po enormno visokoj cijeni, pet puta većoj od nominalne, preko kastodi računa, jula 2008. godine, ostvari veliku dobit. Nakon toga Prva banka dolazi u ozbiljne probleme i u decembru 2008. godine Vlada Mila Đukanovića je spasava davanjem državne pomoći od 44 miliona eura.
Milo Đukanović je u trenutku prodaje ovih akcija Prve banke bio predsjednik Vlade, a time što je novac za svoje akcije dobio od većinskog vlasnika jedne banke dovodi ga u dodatni konflikt interesa, jer je od prethodne državne pomoći i spašavanju bratove banke imao i ličnu korist, mada je odgovarajući na pitanja poslanika u Skupštini kazao je da nije bio u konfliktu interesa.
Optužnice po nalogu mlađeg Đukanovića
Moraju se ispitati “specijalne” veze Aca Đukanovića i sada već bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, koji je u više slučajeva djelovao po nalogu većinskog vlasnika Prve banke.
Koliko je bila jaka sprega između Katnića i mlađeg Đukanovića, najbolje je na svojoj koži osjetila Olivera Ilinčić. Dočekala je konačnu pravdu, tek poslije sedam godina iscrpljujućeg sudskog procesa koji je lažnim optužnicama uporno i u više navrata inicirao bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, zastupajući pritom interese “porodične” Prve banke i Aca Đukanovića. Vijeće Višeg suda u Podgorici, u poslednjoj sedmici 2022. godini, stavilo je tačku na ovaj predmet, zaključivši da nema mjesta optužbi protiv Olivere Ilinčić i ostalih!
Specijalno državno tužilaštvo je trebalo da utvrdi istinitost navoda optužene Ane Pešukić o navodnim kriminalnim aktivnostima njenog bivšeg poslodavca i vlasnika Prve banke Aca Đukanovića.
Pešukić se istražiteljima nudi da bude svjedok u predmetu protiv brata bivšeg predsjednika države, koga je, kako piše u optužnici, pokrala za 370.000 eura.
Radi se o bivšoj vaspitačici djece Aca Đukanovića koja je od Specijalnog državnog tužilaštva optužena da je stvorila kriminalnu organizaciju i pokrala nakit svog poslodavca iako slučajevi teške krađe nisu u nadležnosti specijalnog tužioca.
U intervjuu portalu Press, Ana Pešukić je ispričala u dva video nastavka kako je sistem funkcionirao dok su braća vladala Crnom Gorom. Ona je opisala kako su se Prvom bratu pokoravali ljudi koji su veoma značajni u sistemu – od direktora EPCG, koja je tada držala veliki novac u banci da podrži njenu likvidnost i naplatu provizija za transakcije, preko bivšeg direktora policije Veselina Veljovića do posjeta bivše šefice Vrhovnog suda Vesne Medenice. Aco Đukanović je njih „bezmalo/bezviše dočekivao u pidžami… u garažnom prostoru koji je on pretvorio u vrstu salona“. Aco Đukanović je, po njenim riječima, bio osoba koja je „imala svoje ruke u temelju državnih institucija“.
Pešukić je za “Vijesti” rekla da se od maja nudi da SDT-u i Specijalnom policijskom odjeljenju ispriča sve o, kako tvrdi, kriminalnim planovima i djelima vlasnika Prve banke iz perioda dok je radila u njegovoj kući. Tvrdi i da je nakon toga i bezuspješno tražila razgovor sa šefom Specijalnog policijskog odjeljenja Predragom Šukovićem.
”Pomislila sam da su hakeri ‘progutali’ moju krivičnu prijavu, iako je ona predata u pisanoj formi, jer me mjesecima niko ne zove, iako želim da ispričam kako je Aco htio da uzme Meljine, zato što mu je nedostajala samo privatna bolnica i zbog čega je Duško Knežević prošao onako kako je prošao. Želim i da im ispričam kako su, prije svega toga, planirali da ‘prebiju noge’ Vanji Ćalović Marković – ‘jer je previše istraživala tokove njihovog krvavog novca’…”, kazala je Ana Pešukić “Vijestima”.
Hoće li reagovati specijalni tužilac Vladan Novović i iskoristiti prisustvo Aca Đukanovića u Crnoj Gori, da ga priupita kakvim je sve manipulacijama stekao enormno bogatstvo i na koji način je omogućio svom starijem bratu Milu da, dok je bio na najvišim političkim funkcijama, ostvari milionski profit, koji pritom nije prijavio Agenciji za sprečavanje korupcije, niti je za to platio porez?
