Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije u nedjelju, 4. februara 2024. godine, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Crkvi Sv. Save u Londonu, a potom prisustvovao i blagoslovio Svetosavsku priredbu učenika Crkvene škole “Sv. Sava”. Istoga dana, u večernjim časovima, Mitropolit Joanikije održao je u Crkvi Sv. Save predavanje “Slovo o Njegošu”.
Govoreći o Petru II Petroviću Njegošu, Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je kazao da ima bezbroj mogućnosti da se pristupi takvoj ličnosti, pošto je njegova misao, njegova poezija, stvaralaštvo, i po svom obimu, a naročito po svome značenju i raznovrsnosti, slojevita, višeznačna, dubinska. Ipak, kako je naglasak na duhovnu suštinu njegovoga stvaralaštva, Vladika je predavanje počeo od toga da li je i od koga je Njegoš naslijedio duhovnost ili je, prosto, sam po sebi toliko bio darovit. Intresujući se za nasljeđe iz koga je on izronio, kazao je da je on izašao, razvio se iz biblijskog i svetootačkog, hrišćanskog, pravoslavnog predanja:
“U njegovome djelu ima puno elemenata liturgijske poezije iz bogoslužbenog sadržaja koji je u upotrebi u Pravoslavnoj crkvi, zbog toga mislim da je važno da obratimo pažnju i na njegovo djetinjstvo i obrazovanje.”
Sveti Petar Cetinjski, kako ga je stizala starost, mnogo je brinuo o tome ko će ga naslijediti, što je podrazumijevalo i primanje monaškog, a poslije i vladičanskog čina, pa je za svog naslednika izabrao mladoga Rada i odlučio, još dokle je on bio dječak, da ga školuje. Ukazao je i na to da je vrlo bitno znati da je prvi NJegošev zvanični učitelj bio hilandarac, svetogorac, monah Misail, koji je po svoj prilici bio bugarskog porijekla, ali je u manastiru naučio srpski jezik.
“Dakle, ne treba izgubiti iz vida ko je bio prvi učitelj, a onda znamo da je opet jedan kaluđer, vrlo značajna ličnost, drugačijeg malo kova, savinski monah Josif Tropović bio drugi Njegošev učitelj. Tako je NJegoš ponajviše boravio u Toploj, u školi i u manastiru Savini, naravno, kod svoga učitelja Josifa Tropovića, što je opšte poznato, ali se zanemaruje lik ovoga čudesnog, tajanstvenog Misaila hilandarca”, besjedio je Vladika, dodavši da se ne može zaobići ni NJegošev kasniji učitelj, interesantna ličnost, posebna pojava, pjesnik Sima Milutinović Sarajlija, koji je imao široko obrazovanje.
Ukazao je i na to da se rijetko ističe da je Sveti Petar Cetinjski, koji je nadgledao i pratio duhovno uzrastanje svoga naslednika, njegov glavni učitelj:
“Treba posebno da osmotrimo šta to znači. Zamislite Svetog Božijeg čovjeka već pri zalasku svoga života, koji sija vrlinama, mudrošću, znanjem, takođe je bio veoma obrazovan, životnim iskustvom najdubljim, najširim i mladog, talentovanog dječaka željnoga znanja, željnoga vrline i duhovnog napredovanja. On je svakodnevno upijao od Svetog Petra Cetinjskoga hrišćansku nauku, ne možda toliko teoretski, na kraju krajeva hrišćanska nauka i nije sva u teoriju, ona je viša u životu. On je gledao Hrista u Svetome Petru. Bogonosni otac, duhovnik koji nosi na svojim plećima cio narod, cijelu Crnu Goru i šire, cijelo srpstvo, najznačajnija ličnost tog doba Sveti Petar Cetinjski svijetlio je i svojom mudrošću i svojim vrlinama. I sigurno da je najznačajnija ličnost u procesu NJegoševog sazrijevanja, duhovnog uzrastanja, pa i obrazovanja, bio Sveti Petar Cetinjski”, naglasio je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Po njegovim riječima od hilandarca monaha Misaila, preko Josifa Tropovića pa čudesnog Sime Milutinovića, cijelo vrijeme kao što sunce koje svojim zracima pospješuje uzrastanje svake biljke, tako je Sveti Petar pospiješivao duhovno uzrastanje svoga sinovca i vidio u njemu velike talente. Po predanju poslednje riječi koje je Sveti Petar Cetinjski uputio mladom nasledniku su bile: Moli se Bogu i drži se Rusije i te riječi su u mnogo čemu odredile život Petra Drugog Petrovića Njegoša.
NJegoš je bio takva ličnost, željna znanja, obrazovanja, a s druge strane istovremeno se razvijao i njegov pjesnički dar i vrlo rano ga je projavio. Prvo je pisao junačke pjesme u desetercu, kasnije i misaone, a potom svoja velika djela.
“Njegoševo interesovanje za duhovnost najvećeg ranga, najdublje sadržine se kod njega rano probudilo i to, svakako, uz uticaj ponajviše Svetoga Petra Cetinjskog, što se svakako odrazilo i na njegova djela i njegovo obrazovanje i vaspitanje, duhovno uzrastanje. On je to naročito projavio u svojoj Luči mikrokozma. Više se pominje Gorski vijenac, i više se čita, ali je Njegoš govorio da je njemu najmilije djelo Luča mikrokozma. On u svojoj Luči proslavlja božansko stvaralaštvo, stvaranje svijeta.”
Posebno je istakao da su Njegošu zamjerali, nalazili neke elemente koje nisu u saglasnosti sa pravoslavnom dogmatikom, i vrlo strogo sudili skoro svi njegovi kritičari osim Svetog vladike Nikolaja, ali on nije, kako je kazao, pisao pravoslavnu dogmatiku, udžbenik iz dogmatike, već je pisao jedan religiozni spjev:
“I naravno mora se dopustiti da je Njegoš imao pravo na pjesničku slobodu. Dao je svojim kritičarima i oponentima, kojih je bilo i biće ih, dosta prostora da ga mogu napadati. Ali velike ličnosti ne strepe od toga”, istakao je Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Na kraju Vladika se osvrnuo na gaženje Njegoševe volje i amaneta – rušenje Lovćenske kapele, odnosno Hrama Svetog Petra Cetinjskog, iznoseći stav da kada sagledamo cjelokupno Njegoševo djelo, smisao, naročito kada se osvrnemo na religioznu suštinu njegovog djela, moramo i Lovćensku kapelu uključiti u njegovo djelo jer ona nije nešto izvan, ona je sastavni dio njegovog životnog i pjesničkog djela.
“Očigledno da je Njegoš kao vladika želio da počiva u crkvi i to u crkvi koju je posvetio svome stricu Svetom Petru Cetinjskom, da i na takav način ostane učesnik Liturgije i na onom svijetu. Zato je i dao teški amanet svojim naslednicima, a taj amanet se odnosi i na mene kao njegovog naslednika, ali i na svakog Crnogorca i na svakoga ko je vezan za NJegoševo djelo – da se poštuje njegov amanet. Rekao je: Ostavljam vam amanet da me sahranite u moju crkvu na Lovćenu, ako mi to ne učinite, ostavljam najstrašnije prokletstvo na vama. To je njegovo zavještanje.
Daće Bog da se vrati Kapela na Lovćen, da na takav način ispunimo Njegošev amanet. Ja mislim da je to u duši i u srcu svakoga Crnogorca. Sretam ja ljude koji potpuno drugačije misle i imaju potpuno drugačiju koncepciju i viziju Crne Gore od mene, a koji su za vraćanje Kapele. Skoro mi je jedan gospodin rekao da je država tražila da se sa sportskih organizacija na Cetinju ukloni Lovćanska kapela jer tamo je grb Crne Gore iz onog komunističkog vremena, nisu htjeli. To je dobar znak i, naravno, to je jedna velika prilika da se objedinimo u dobru, da ispunimo Njegošev amanet i da njegov blagoslov i blagoslov Svetoga Save dođe na sve nas, ako Bog da”, poručio je NJegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije na predavanju održanom u Crkvi Sv. Save u Londonu.
Mitropolit crnogorsko-primorski g. Jonikije boravi u Londonu na poziv Fondacije “Njegoš“, a svojim prisustvom uveličao je i tradicionalni dobrotvorni Svetosavski bal, čiji je pokrovitelj manastir Hilandar, a u okviru koga je održana izložba svjetlopisa hilandarskog monaha Milutina. Kako je za Radio Svetigoru ranije najavio prof. dr Dejan Maraš, direktor Fondacije “Njegoš”, prilozi prikupljeni na ovoj večeri biće upućeni djeci na Kosovu i Metohiji.
(Borba.me)
