Čestitajući navečerje praznika i Njegoševu skupšinu Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je kazao da ona podsjeća na onu Trojičindansku skupštinu Vladike Danila iz Gorskoga vijenca. Iznio je svoja razmišljanja da je sigurno bio običaj da se uoči Trojičindana izlazi na Lovćen i iznose krsti, da bi se blagoslovila ta Božija planina, od koje je narod i živio i sa kojom se bio toliko sjedino, kao što je i do dan danas dugovjekovni, neprekinuti običaj da se prije zore na Trojičindan izlazi na goru Rumiju i da se sa te visoke gore blagoslovi na sve četiri strane krstom Svetoga Jovana Vladimira. Njegoš nije slučajno to uzeo već je i to, kao što je skoro i sve drugo što je ugradio u Gorski vijenac, našao u svome narodu, naravno u svojoj pjesničkoj obradi.
“Njegoš je Lovćen doživljavao kao Svetu goru, kao Sinaj. Koliko mu je stihova posvetio, nije slučajno što je ta gora toliko znamenita i u njegovoj poeziji. Ali i u našem poimanju to nije samo planina, nego je to Sveta gora, naročito od kad je osveštana Kapela na Lovćenu i od kada su položene Njegoševe svete mošti na vrh planine. Sada je Lovćen kao u onoj slici skoro vizuelnoj, skoro likovnoj slici koju je Njegoš naslikao na početku Gorskog vijenca, pod oblacima, tamom i munjama, ali se nadamo da će se iznad njega razvedriti, kao što to on i pominje svud je okolo tama pritisnula, a nas jedne samo sunce grije. A to će se dogoditi kad se opet vrati Skupština na Lovćen, kada se vrati Njegoševa kapela tamo gdje je mjesto, gdje će njegove svete mošti naći konačni počinak.”
Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je poručio da se do tada moramo boriti, produžavati njegovo djelo kako nam on daje, milošću Božjom, zamah: “I ova večerašnja skupština je kao nastavak neke skupštine koja se nikada do sad nije prekidala, koja je nekad vidljiva, a nekad i nije vidljiva, ali je ona u stalnom zasjedanju i aktivnosti, a to najbolje svjedoče pisci, književnici, stvaraoci koji su na NJegoševom putu i pod njegovim nadahnućem.”
Na kraju je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije još jednom blagoslovio sabrane na ovom bogougodnom djelu i poručio da su i veličanstvene litije za odbranu svetinja nastale uparvo iz te NJegoševe skupštine: “Litije koje smo nedavno imali za odbranu svetinja, za odbranu pamćenja, obraza, časti, vjere, istorije, za odbranu prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, one su nastale iz te NJegoševe skupštine i dobro je bila misao da se u toku Dana Njegoševih organizuje ovakva svečanost. Neka bude srećno i blagosloveno i neka se i u buduće nastavi. Amin, Bože daj!”
