Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski i Egzarh sveštenog Trona pećkog g. Joanikije danas, 5. septembra, na odanije praznika Uspenja Presvete Bogorodice, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru, uz sasluženje arhimandrita Pajsija, izabranog episkopa dioklijskog, igumana ove svete obitelji, sveštenstva i sveštenomonaštva Mitropolije crnogorsko-primorske i eparhija Banjalučke i Budimljansko-nikšićke.
Jučerašnjim evharistijskim sabranjem molitveno je obilježena treća godina od ustoličenja Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija.
Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije, po otpustu Svete liturgije, kazao je da je Jevanđelje Božije živi, živonosni izvor čiste, iscjeljujuće, bistre vode života, koji je Gospod Isus Hristos predao Svetim apostolima, a oni svojim nasljednicima da ga čuvaju, da piju sa njega, da od njega uzrastaju duhovno, ispunjavaju se Božijom mudrošću i blagodaću.
„I tako su ne samo Sveti apostoli, nego i njihovi nasljednici taj izvor vjere, izvor života, izvor radosti, izvor naše besmrtnosti, čuvali kroz sva vremena do dana današnjega, a među njima i naši Sveti oci od Svetoga Kirila i Metodija… preko Svetog Jovana Vladimira, Svetoga oca nešega Save, Svetoga Simeona i ostalih Nemanjića Božijih ugodnika, arhiepiskopa i patrijarha srpskih i posebno ovdje želimo da pomenemo Svetoga Vasilija Ostroškoga i Svetoga Petra Cetinjskog koji su ovo svetu Svetosavsku stolicu utvrdili i očuvali u najtežim vremenima“, kazao je Vladika.
Preko 800 godina Episkopija zetska, Mitropolija crnogorsko-primorska čuva taj živonosni istočnik Svetoga jevanđelja Božijega naše svete pravoslavne vjere i njime oplemenjuje, prosvećuje, nadahnjuje, obnavlja duhovno stalno naš narod i našu Svetu crkvu:
„I evo, hvala Bogu, mi nastavljamo. Tako je Bog odredio da, iako nedostojni ove svete uzvišene apostolske službe, nastavimo djelo naših velikih i svetih prethodnika, među njima poslednjeg u nizu, ali svakako po ugledu i zaslugama velikoga, jednoga od najvećih, našega prethodnika Mitropolita Amfilohija. Naša prva obaveza je da čuvamo čistim i nepomućenim taj bistri izvor Jevanđelja Božjega svete pravoslavne vjere koju propovjedamo, kojom se nadahnjujemo, kojom živimo, kojom dišemo, koja nas objedinjuje, prosvećuje, oplemenjuje, daje nam snagu, posebno nam daje snagu da izdržimo teške momente u našim životima.“
Pored obaveze da se taj izvor čuva čistim i na svaki mogući način štiti, isto je tako, kazao je Visokopreosvećeni Mitropolit, „naša obaveza je da čuvamo sveto i veliko nasljeđe od Svetih Kirila i Metodija, Svetoga Jovana Vladimira, Simeona i Save, Nemanjića i naših velikih prethodnika svetitelja i ugodnika Božijih, i sve ono što su na polju kulture, duhovnosti, čestitosti i uzvišenih ideala, radili naši sveti preci i to urizničili u nasljeđe Mitropolije crnogorsko-primorske.
„Nije mala obaveza. Međutim, imamo veliku sigurnost zato što je Božji blagoslov i izvor vode žive, živonosne, Jevanđelja Božijega, čist i nepomućen, sa koga pijemo, sa koga se obnavljamo i sa koga živimo, pa imamo i molitve Svetih Božijih ugodnika i slavne i uzvišene primjere naših prethodnika i Božijih ugodnika iz roda našega“, besjedio je Vladika i posebno istakao podršku sveštenstva i monaštva, jer niko sam ne može učiniti ništa dobro ako nema podršku, ako nije u saglasju sa svima onima na koje ga je Bog uputio.
Mitropolit crnogorsko-primorski je istakao da ovu svetu službu vrši i nastavlja onako kako je Sveti Sava blagoslovio, zavještava i uputio, i kako su to Sveti Petar Cetinjski, Petar Drugi Lovćanski Tajnovidac svojim primjerom pokazali, da se žrtvuju za svetu vjeru pravoslavnu, za svoj narod i svoje svetinje:
„Evo tri godine od kad je bilo naše ustoličenje. Znamo da je bilo i nekih teškoća, ali sve smo ih podnijeli zahvaljujući milosti i pomoći Božijoj, koja nas je krijepila. I nikome ništa, neću reći nijesmo zamjerili, ali nikoga osudili nijesmo i nije se naše srce ispunilo mržnjom. Ima tih sitnih podmetanja i sitne pakosti, ponekad i krupne, koje doživljavamo od naših protivnika. A šta mi da očekujemo u ovome svijetu ako je Gospod Isus Hristos ispio nepravdu i pakost primio od ljudi!? Kako ćemo mi biti Hristovi, ako i mi nijesmo spremni isto da podnesemo.“
Vladika je pozvao one koji se protive, da budu ljudi, da svoja srca ne ispunjavaju mržnjom, jer mržnja razara, ubija i to nije to dobro ni za njih, ni za njihove porodice potomstvo, a svakako nije dobro ni za naš narod, ni za našu otadžbinu.
„Nego sjećajući se kako je Sveti Petar Cetinjski trpio iskušenja i stradanja od svojih protivnika kojih je bilo među povjerenom mu pastvom, ja nemam šta da dodam, niti bilo šta više da kažem, samo da izrazim svoju spremnost da ćemo istrpjeti uvrede od braće do kraja uz Božiju pomoć, moleći se Bogu i za bližnje i za daljnje, i za prijatelje i za neprijatelje, i to je naša sveta služba. I mi i naše sveštenstvo nastavićemo sa još većom pažnjom da čuvamo taj živi i živonosni izvor i da sa njega pijemo i da njemu privodimo sve one koji su žedni i gladni istine, pravde, ljubavi i milosti Božije i bratskoga zajedništva. Neka Bog nas sve blagoslovi da živimo u ljubavi u dobroti, u milosti Božijoj“, poručio je Joanikije.
