I dok političari tragaju za dogovorom, građanima ovih dana u ušima odzvanja riječ nestašica. Iako nas to može podsjetiti na devedesete kada su se čekali redovi ispred mljekara, panici mjesta nema. Ipak zabrinutost je opravdana, zbog činjenice da poljoprivredna proizvodnja u Crnoj Gori nije dostigla nivo koji bi nam obezbijedio sigurnost. Rješenje ipak postoji a dosta toga zavisi od nas samih.
Početkom septembra pojavile su se fotografije i snimci praznih polica sa mlijekom u prodavnicama u Srbiji. Zatim je Vlada Srbije zabranila izvoz sirovog mlijeka u našu zemlju do kraja mjeseca. To je ponovo otvorilo brojna pitanja koja se ne odnose samo na proizvodnju mlijeka.
“Nije ovo prva namirnica. Imali smo prvo ulje, pa smo imali brašno, pa mlijeko. Postavio bih pitanje da li je to saglasno ugovoru o CEFTA. Crna Gora je zaista dosta ispoštovala sve ugovorne obaveze u okviru CEFTA ali nisam siguran da li su svi ostali potpisnici to uradili. Znači, jasno je da se ponašamo onako kako kome odgovara i da možda iz toga treba mi kao država da izvučemo određene pouke”, istakao je Milutin Đuranović, predsjednik odbora Udruženja poljoprivredne i prehrambrene industrije Privredne komore Crne Gore.
Prema podacima koje je TVCG dobila iz Privredne komore, za šest mjeseci ove godine iz Srbije je uvezeno sirovo mlijeko u vrijednosti od oko 579 hiljada eura. To je gotovo tri puta više nego za isti period prethodne dvije godine.
“Kako proizvodnja na domaćem tržištu opada svake godine za nekih dva miliona, tako procent mlijeka sirovog koje mi uvozimo iz Srbije raste. Već do sada smo uvezli oko dva miliona litara a do kraja godine će naše potrebe biti veće”, kazao je Budimir Mugoša državni sekretar u Ministartsvu poloprivrede, prenosi portal RTCG.
U Ministarstvu poljoprivrede ipak smatraju da neće nedostajati mlijeka i mliječnih proizvoda u marketima.
“To je psihološki efekat, priča faliće faliće, mislim da neće”, navodi Mugoša.
Crna Gora je u poslednje tri godine uvezla mlijeka i mliječnih proizvoda u vrijednosti od 37 miliona eura, 2020. do 46 miliona eura prošle godine. Naspram tih brojki izvoz je gotovo beznačajan. Tako smo za šest mjeseci ove godine izvezli deset puta manje nego što smo uvezli.
Ne ohrabruje ni podatak da se u posljednje dvije do tri godine smanjuje i količina otkupljenog mlijeka od farmera, kao i da opada stočni fond.
“Nije to česma otvorimo i ide mlijeko, treba dugo da radimo, kao što do sad nismo baš radili, imamo posljedicu toga, sada bi trebalo mnogo kvalitetnije da radimo na poljoprivredi, da bi efekte, da održimo fond i polako da ga povećamo, a to možemo poštujući ova dva postulata: razvoj i opstanak stočarstva kao kičme poljoprivrede nema bez pomoći države i drugo da lebralizma nema u poljoprivredi i u stočarstvu”, ističe Đuranović.
To je dug, ali ne i nedostižan proces, a zavisi kako od posvećenosti države, tako i od svih nas.
“Sad je pitanje kako doći do toga da naši proizvođači prošire paletu. Mi sa 30 miliona litara podmirujemo ove potrebe, pošto više od 60 posto mlijeka i mliječnih proizvoda mi uvozimo, to je veliki prostor. Treba da povećamo otkup mlijeka na 50 ili 60 miliona litara da bismo obezbijedili pogone koji su sposobni da proizvode uht mlijeko i da imaju sirovine za tu široku paletu proizvoda. Naravno, tome moramo da težimo, da povećamo agrobudžet, da se pripremimo za ulazak u EU kada će ti fondovi biti mnogo veći”, ističe Mugoša.
Država Crna Gora svakako subvencionira domaće proizvođače da bi cijene njihovih proizvoda bile konkurentne uvoznim. To znači da smo kao građani, iz čijeg se budžeta isplaćuju subvencije, već u pretplati na domaće mliječne proizvode kada uđemo u market i biramo šta ćemo kupiti.
“Tu praksu, to moramo da razvijamo, tu svijest potrošača mora biti takva da primat stavlja kupovini domaćih proizvoda. Brojni su benefiti kupovine domaćih proizvoda, kupovinom domaćih proizvoda novac ostaje u Crnoj Gori, kupovinom uvoznih novac odlazi iz Crne Gore. Kada kupujemo domaći proizvod mi ulažemo u sebe i svoje potomstvo, pa ulažemo u inostranstvo ulažemo u potomstvo ali van Crne Gore”, zaključuje Đuranović.
Kada bi svaki građanin Crne Gore svakog dana potrošio po euro na domaće mliječne proizvode, oko 220 miliona eura godišnje prihodovali bi domaći proizvođači.
