Komentarišući izjavu Danijele Jovanović, sestre ubijenog urednika DAN-a, Duška Jovanovića, da Duško Marković nije naredio ubistvo njenog brata, ali da je sigurna da zna sve što se dešavalo, Marković navodi da sigurno ne bi ćutao, a da zna nešto o takvom zločinu.
„Ni kao profesionalac, a ni kao čovjek ne bih bio miran i ne bih to sebi dozvolio, da o tako teškom zločinu i jednoj teškoj rani na licu Crne Gore i njenih institucija znam šta se desilo i ko je učestvovao u tome i iz kojeg motiva je izvršen taj zločin, da ćutim, a da ništa ne kažem. Možda to njima nije ubjedljivo i jasno, ali je sigurno tačno“, istakao je Marković.
Prisjeća se da je poziv o pucanju na Jovanovića dobio od saradnika iz službe, te da je to za njega bila teška i šokantna vijest.
„I danas kada se sjetim tog detalja, ne osjećam se lagodno i prijatno. Prva reakcija je bila da pozovem ministra unutrašnjih poslova (Dragan Đurović) i premijera (Milo Đukanović), koji su takođe bili šokirani i njihovi komentari su bili da je to nerazumljivo, neshvatljivo i da je to težak udarac za Crnu Goru i njene institucije. Sjećam se i mog komentara u razgovoru sa predsjednikom Đukanovićem, kada sam rekao: Ko je ovo uradio, napravio je veliko zlo Crnoj Gori za sva vremena“, navodi Marković.
Ističe da sve informacije do kojih su dolazili (u ANB-u) u slučaju ubistva, evidentirane su kroz operativan rad i prosljeđivane analitici.
Marković tvrdi da u ANB-u nijesu imali dosije o Dušku Jovanoviću, jer nije bio bezbjednosno i obavještajno interesantna osoba, te da on nije bio interesantan Službi državne bezbjednosti sa aspekta ugrožavanja nacionalne sigurnosti, ustavnog poretka i stranog miješanja u unutrašnje stvari.
„Nije bilo dosijea i kroz dosije se nijesu mogli evidentirati podaci i eventualna saznanja i informacije vezano za njegovo ubistvo. Ipak, kroz operativni rad i sektorsku saradnju, operativni podaci su morali završavati u službi. Kroz neku formu su dolazili do analitike“, objašnjava Marković.
Prema njegovim riječima, može da postoji samo jedan razlog da prikupljene informacije nijesu imale upotrebnu vrijednost, da nijesu kroz provjeru verifikovane i da nijesu mogle služiti Upravi policije kroz analitičku ocjenu za dalji operativni i kriminalistički rad.
Marković navodi da su nadležnosti ANB-a bile jasno definisane i da se „nije smjelo iskakati iz tog okvira“.
Procjena bezbjednosti Duška Jovanovića
Duško Jovanović, kako kaže Marković, nije bio državni zvaničnik i nije spadao u dio sistema kontra-obavještajne zaštite Službe državne bezbjednosti.
„U trenutku kada su se pojavile informacije i kada su desile aktivnosti koje su ugrožavale njegov život i sigurnost, policija je preduzimala određene aktivnosti. Nakon njegove javne objave da ima saznanja da mu je život ugrožen, obratio sam se ministru unutrašnjih poslova Jovićeviću i rekao da javno objavljivanje ugroženosti ima elemente krivične prijave i da je Uprava policije nadležne da sprovede istragu. Ministar unutrašnjih poslova mi je odgovorio da nema krivične prijave i da je to njegova nadležnost i da će se dalje određivati o tome. MUP, odnosno Uprava policije nikad od nas nije tražila zvaničnu procjenu ugroženosti Jovanovića“, kazao je Marković.
Govoreći o Sedmoj upravi, Marković navodi da to nije bila politička policija, iako je, kako i sam kaže, bilo političkog uticaja.
„I sada politika ima uticaj na ANB, jer vidite da se često mijenjaju direktori, službenici odlaze, a sve to znači da postoji politički uticaj. Misterija Sedme uprave i tog broja je isključivo organizacionog karaktera, jer su operativci u sistematizaciji bili zavedeni kao operativac drugog odjeljenja Prve uprave, jer je to bio sistem koji je te ljude štitio, a što im je omogućavalo da na tajan način mogu obavljati svoju djelatnost u prikupljanju informacija i obavještenja“, naveo je Marković.
„Rasvjetljavanje ubistva Jovanovića je pitanje države i njene budućnosti“
Autor i voditelj emisije „Kontroverza“ Mladen Stojović rekao je da jedini presuđeni za ubistvo Duška Jovanovića dobija oružje od kuma Mila Đukanovića, što je i sam potvrdio na suđenju. Takođe, kazao je i da je oružje dobio od policije bez zaduživanja, te da je potvrdio da je od policije dobio instrukcije kome da podijeli oružje. Stojović podsjeća i da je oružje iz kojeg je ubijen Jovanović nađeno u vozilu koje pripada policiji.
„Policija ne uzima video zapise sa kamera u ulici u kojoj je Duško ubijen, a na kojima se moglo vidjeti iz kojeg je vozilo pucano na njega, a to tvrdi advokatica Lidija Božović, koja više nije živa. Po savjetu advokata, Mandić ne ponavlja prvi iskaz dat bez prisustva dežurnog tužioca. Advokat mu je u tom trenutku Željko Jočić, koje je to prvi advokatski angažman, a prethodno je obavljao funkciju zatvora u Spužu u kojem je robijao osumnjičeni za ubistvo Jovanovića – V.V, a u vrijeme kada su ga prema službenoj zabilješci Vladana Pavićevića u ZIKS-u posjećivali operativci SDB-a D.G. i Z.L, u društvu Ivana Delića, Armina Muše Osmanagića, Duška Raspopovića i Damira Mandića“, kazao je Stojović.
Komentarišući tvrdnje da je oružje iz kojeg je pucano na Jovanovića, stiglo iz depoa Specijalne antiterorističke jedinice na Zlatici, koje je zadužio Samir Usanagić, pripadnik Sedme uprave i ujak Damira Mandića, te da su vođe zemunskog klana Dušan Spasojević i Mile Luković imali crnogorske isprave i od MUP-a Crne Gore regularne oružane listove, kao i da im je to obezbijedio pripadnik Sedme uprave S.Š, Marković navodi da se nada da će to biti od pomoći za rasvjetljavanje ovog zločina.
„Nije to više samo pitanje sistema, već i države i njene budućnosti. Sklon sam mišljenju da je pravda dostižna i da će se ovaj slučaj razriješiti. Siguran sam da Služba, kao sistem, nije imala nikakvu ulogu u tome i nemam informacije da su to radili pojedinci, a ako i jesu onda su to radili na svoju ruku i za nečiji interes. Sigurno nisu radili za interes Službe i države“, istakao je Marković.
On tvrdi i da je Ivan Delić nije imao značku Službe državne bezbjednosti.
„Nisam crna kutija, slobodno se krećem i bez zaštite“
Marković je dugo bio funkcioner Demokratske partije socijalista, a za sebe kaže da je uvijek radio u najboljoj namjeri za svoju partiju i njen uspjeh.
„Bilo bi korisno da Crna Gora prođe i kroz fazu otvaranja dosijea, što nije jednostavan proces. Ne znam gdje bi nas to odvelo, ali veliki broj istina bi u tom trenutku bio dostupan. Da li bi to bilo korisno za budućnost, nisam siguran, ali nisam protiv toga. Sigurno nisam crna kutija i danas se slobodno krećem bez bilo kakve zaštite. Ne mogu ni reći da sam ja zdravo tkivo DPS-a, jer u toj partiji ima mnogo časnih i poštenih ljudi“, kazao je Marković.
Navodi da je bio spreman za određene ustupke i kompromis prilikom donošenja Zakona o slobodi vjeroispovjesti, ali da u stranci nije bilo razumijevanja.
„Nije tačna informacija da mi je bilo ko prijetio, ali nije bilo saglasnosti za moj pristup pravljenja dogovora. Nije bilo dogovora i otišlo se sa tim zakonom, a dobili smo ono što smo dobili i danas živimo posljedice jedne izgubljene mudrosti i osjećaja da nam je dogovor i kompromis sa MCP omogućio skladan nastavak života naše države u svakom smislu. Propustili smo veliku priliku 2020. da makar jedan dio naslijeđenih problema riješimo na valjan način“, istakao je Marković.
