Predsjednik skupštinske Komisije za praćenje i kontrolu postupka privatizacije o slučaju Meljine i protivljenju opozicije da se Duško Knežević obrati putem video linka
Srpski Radio Čikago prati politička zbivanja u Crnoj Gori, posebno uoči predsjedničkih izbora, pozivajući kao goste najvažnije aktere crnogorske političke scene. Gost popularne radio stanice iz Čikaga čiji je vlasnik Milorad Ravasi, bio je Maksim Vučinić, najmlađi lider jedne parlamentarne stranke i poslanik u Skupštini Crne Gore. Radničku partiju, osnovanu u Nikšiću 1. maja 2015. godine, predvodi od oktobra 2019. i iznenadne smrti svog oca Janka Vučinića, sindikalnog aktiviste u Željezari i osnivača partije, inače istaknutog nikšićkog boksera.
Radnička partija je na parlamentarnim izborima 2020. bila dio koalicije Za budućnost Crne Gore, a Maksim Vučinić je nakon pobjede tog bloka postao poslanika. Sada je podržao Andriju Mandića kao kandidata na predsjedničkim izborima.
“Kao što se ja opredjeljujem kao Srbin iz Crne Gore, osjećam potrebu da podržim gospodina Andriju Mandića kao predsjednika nacionalne stranke koja se sve ove godine iskreno borila za status srpskog naroda u Crnoj Gori. Mislim da je došlo vrijeme da dođe na vlast jedan sin Crne Gore koji jednostavno dokazuje da su Crnogorci i Srbi. Andrija Mandić je čovjek sa velikim životnim i političkim iskustvom, tvorac je mnogih pobjeda, kapiten reprezentacija koje su se uhvatile u koštac sa bivšim režimom, držali baklju slobode u Crnoj Gori, sve dok narod nije rekao dosta je režima Mila Đukanovića, nema nazad, mora se pobijediti.Dovoljno da ga to dovede na tu uzvišenu funkciju šefa države”, rekao je Maksim Vučinić.
Milorad Ravasi u ulozi voditelja, podsjetio je mladog crnogorskog političara iz Nikšića da se njegovi sugrađani Milo Đukanović i Filip Vujanović nisu proslavili u svom gradu…
“Radnička partija je nastala kako bi se suprotstavila razaranju nikšićke privrede. Đukanović je pokazao kako se ne treba odnositi prema svom gradu. On je izvor svih loših stvari u Crnoj Gori. Ključna je bila 1997. godina i obračun Đukanovića sa Momirom Bulatovićem. Pamtimo da je Bulatović pobijedio u prvom krugu, a onda je Đukanović iskoristio sve mehanizme, nepolitičke, neviteške, nefer, i pobijedio u drugom krugu. Tada je počeo da okuplja mafiju oko sebe, da preuzima svu vlast i upotrebljava državne resurse u svoju korist. Tada je trasirao put Crne Gore i znao je šta će da radi. Dugo je trebalo narodu Crne Gore da shvati kuda nas vodi takva politika. Čak ni propast privrede, industrije, nije bilo dovoljno da narod shvati o čemu se radi… Sve što je Demokratska partija socijalista pod vođstvom Mila Đukanovića radila završilo se tragično po građane Crne Gore i, prije svega, po radničku klasu.
Sve to vrijeme Đukanović je koristio razne igrače na sceni. Upotrebio je Filipa Vujanovića, koji je lagao u njegovo ime! Kad je 2013. osvojio drugi predsjednički mandat, Vujanović ne samo da ništa što je obećao nije ispunio nego je sve radio suprotno. A da bi narod zabavili nekom pričom, potpirivali su podjele, koje nisu bile plemenske, ni između gradova ili regija, nego su svojom politikom podijelili crnogorske porodice. Tako smo u Crnoj Gori dobili multinacionalna bratstva, multinacionalne porodice. Zato želimo da, četvrt vijeka nakon istorijskog izbora „Milo ili Momir”, pobijedi Andrija Mandić i zada odsudni udarac Milu Đukanoviću, i da ta pogubna politika ode u nepovrat i na smetlište istorije!”
RAVASI: Zanos pobjede 30. avgusta 2020. kao da se kruni. To potvrđuje i nemogućnost dogovora parlamentarne većine oko rekonstrukcije, ili izbora nove vlade. Vi ste reagovali na opstrukciju lidera Ujedinjene Crne Gore Gorana Danilovića koji je rekao “da će formiranje 44. Vlade na osnovu avgustovske većine, ojačati Mila Đukanovića”?
“Imali smo niz sastanaka od septembra, vrlo napornih, i uvijek je neka strana tražila izgovor da se ta rekonstrukcija ili izbor nove vlade ne dese. Stav Demokratskog fronta je bio konstruktivan, da se formira stabilna politička vlada. Došli smo do toga da su pristali i naši partneri iz koalicije Crno na bijelo koju predvodi Dritan Abazović, i koalicije oko Demokrata koju predvodi Aleksa Bečić, znači 40 poslanika. Goran Danilović je rekao da on neće više ulaziti u ovakve epizode. Dao je podršku mandataru Miodragu Lekiću, a kad je Lekić pristao i na vladu koju bi vodio Dritan Abazović, izjavio je da bi time iznevjerio svoje birače. Nije ni nama sjajno rješenje Abazović, ali momenat je takav da ne može baš da se bira sve. Pristali smo na dogovor sa jedinim ciljem – da se razvlasti DPS. Kolege su to zloupotrebile, kalkulišu, tvrde pazar. Onaj koji neće u vladu u okviru parlamentarne većine i ko izda u ovom trenutku, u završnici predsjedničkih izbora, da se formira stabilna politička vlada i da jasan signal građanima da je sa režimom Mila Đukanovića završeno, taj čovjek je vjerovatno kupljen od Mila Đukanovića i da je napravio postizborni aranžman. Drugog objašnjenja nema”, kategoričan je Vučinić.
RAVASI: Kao predsjednik skupštinske Komisije za praćenje i kontrolu postupka privatizacije, imali ste aktivnu ulogu u rješavanju problema između Bolnice Meljine i vlasnika, konzorcijuma okupljenog oko Duška Kneževića. Vaš predlog da se Duško Knežević preko video linka obrati Komisiji tokom sjednice na kojoj se tražilo rešenje za Meljine, minirali su članovi komisije iz opozicije…
“Problem Komisije je što je sastavljena od sedam članova iz reda pozicije i toliko iz opozicije. Ljudima iz DPS-a kad god im neka sjednica ne odgovara, oni je bojkotuju. Brane svoj nerad, svoja nepočinstva i tu svoju tekovinu. A kad je došlo vrijeme da ne postoje argumenti za odbranu tih svih kriminalnih radnji, najbolje da se sjednice ne održe. Oni su bojkotovali i ovu sjednicu Komisije kad je trebalo da nam se gospodin Duško Knežević obrati putem video linka. Preko svojih satelita iz opozicije, iz Liberalnog saveza i Albanske alternative, zatražili su da ne dođe do tog poziva gospodina Kneževića, nisu htjeli da čujemo njegovu stranu priče oko Meljina. Mislim da to nije dobro. Komisija ima praksu da uvijek suoči suprotne strane, obično sindikat i poslovodstvo. U ovom slučaju, oni nisu imali hrabrosti da suoče argumente sa gospodinom Kneževićem. Meni je žao što do toga nije došlo, jer bi imali kvalitetnu raspravu i došlo bi do istine. Ali, očekujem u nekom narednom periodu da će do oko Bolnice Meljine i privatizacije čitavog kompleksa Meljine, biti održana kvalitetna sjednica Komisije, gdje bismo čuli glas investitora, menadžmenta i bivših aktera sa strane, i da ćemo dobiti raspravu na osnovu koje će reagovati ostali državni organi.”
RAVASI: Prateći crnogorske medije i portale, saznajemo da ste kao jedno od rješenja predlagali da država i konzorcijum Duška Kneževića uđu u partnerstvo, ili da se potraži strateški partner. Zašto niste imali podršku vlade i u slučaju Meljina, kao recimo u Željezari?
“Kad je Željezara u pitanju, u Vladi nije bilo podrške oko konačnog rješenja. Premijer Dritan Abazović je to video kao gorući problem koji ne zna da riješi ali bi ga valjalo riješiti. Postojala je ta ideja odavno, još iz vremena Janka Vučinića, da fabriku treba vratiti državi. Shvatajući značaj Željezare, menadžment Elektroprivrede Crne Gore je reagovao kupovinom akcija ovog nekad privrednog giganta.
S druge strane, u Meljinama imamo situaciju da je država u sporu sa Duškom Kneževićem. Pet sudskih postupaka je u toku, u Kompleksu Meljine i bolnici Meljine, tako da nije postojala zakonska mogućnost da država nešto riješi. Usvojen je zaključak sa sjednice Komisije, da se Bolnica Meljine vrati u sistem javnog zdravstva, što je privremeno rješenje. A što se tiče privatizacije i samog statusa Meljina, i dalje je status kvo. Čekaju se ti sudski procesi koji su neki zatvoreni krugovi, koji se moraju sukcesivno rješavati i da taj slučaj konačno dobije epilog.”
RAVASI: U SAD-u, kao što znate, pitanje zaštite privatne imovine dignuto je na pijedastal nedodirljivog. Šta je sa zaštitom privatne imovine u Meljinama, imate li utisak da to može da utiče na strah budućih investitora da ulažu u Crnu Goru?
“U Crnoj Gori, ako je u pitanju privatna imovina predsjednika države, njegovog brata i sestre, njegovih prijatelja i kumova, ona je više nego zaštićena. A ako je u pitanju imovina bilo koga drugog u državi, ona je bila ugrožena na svaki mogući način. Tako kad pričamo o Crnoj Gori za vrijeme režima Mila Đukanovića, pričamo o predpolitičkom društvu, o despotiji porodice Đukanović, jer su samo oni koji su podržavali njih ili ih slijepo slušali mogli da naprave nešto u toj zemlji. Sad je došlo novo vrijeme, kroz reformu sudstva, reformu tužilaštva, kroz neki period koji je potreban da se to riješi, dobićemo konačno državu vladavine prava, pa će biti zagarantovano pravo na privatnu svojinu”, zaključio je Maksim Vučinić u intervjuu Srpskog Radio Čikagu.
