Inicijativa za formiranje Skupštinskog odbora koji bi se bavio preispitivanjem neriješenih ubistava s političkom pozadinom naišla je na očekivani otpor opozicije (DPS, SD, SDP, LP,URE) ali i na iznenađujuće suzdržano ponašanje pojedinih stranaka vladajuće većine, poput Bošnjačke stranke.
STAV: Prof.dr Vojo Laković
Opozicija i počasni “don”
Opozicija, predvođena DPS-om, odbija podržati formiranje Odbora iz očiglednih razloga. Njihov počasni predsjednik i “don” Crne Gore, kako ga neki nazivaju, mogao bi se naći u središtu istrage. No, postoji i dublji razlog: njihova povezanost s inostranim mentorima, neoliberalnim vladarima iz sjenke – sa sjedištem preseljenim u Briselu, koji su ih godinama finansirali i podržavali. Ti isti mentori, koji sada “kopaju rovove” i prema Americi i prema Rusiji, ne žele da se istina o njihovoj podršci “donu” i aktivnostima u Crnoj Gori otkrije.
Bošnjačka stranka i “principijelnost” selektivnog pamćenja
Posebno je pitanje zašto se “manjinski” borci za pravdu iz Bošnjačke stranke suzdržavaju od podrške formiranju Odbora, dok se istovremeno zalažu za istinu o ratnim zločinima poput onog u Štrpcima. Da li je za njih zločin samo onda kad ga počine pripadnici srpskog naroda? Znaju li možda njihovi bivši partneri iz DPS-a nešto što ih sprečava da podrže Odbor? O čemu se radi, ili je samo poremećaj selektivnog pamćenja. Vrlo principijelno, nema šta.
Sjetimo se samo afera “lim” i mnogih drugih, u kojima su funkcioneri Bošnjačke stranke bili osumnjičeni za korupciju, zloupotrebu položaja i druge nezakonite radnje. Te afere, koje su godinama potresale crnogorsku javnost, nikada nisu dobile epilog, a mnogi akteri su ostali nekažnjeni. Da li se ovdje radi o tome da se oni, koji su sada u poziciji da podrže formiranje Odbora za preispitivanje neriješenih ubistava, boje da bi se istina o njihovim ranijim djelima mogla otkriti? Narodna izreka kaže: “Ko bježi od istine, taj se boji i sjenke svoje.” A da li se ovdje radi o strahu od vlastitih sjenki, ili o nečem mnogo mračnijem, ostaje da vidimo.
Eliot Ness iz Ulcinja
Poseban slučaj je najveći samohvalisavi i samoproglašeni Eliot Ness iz Ulcinja, Dritan Abazović. Koga se plaši i kome ne bi da se zamjera, pitanje je sad? Možda odgovor leži u pitanju koga je sve postavljao u organima reda i ko je njega podržao za premijera – prvoj ljubavi zaborava nema? Čemu je vakat tome je i URA! A to znači podržaće, naravno! Samo je pitanje do koga, naravno?
Svak je roden da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka!
Odbijanje formiranja Odbora baca sumnju na iskrenost namjera svih političkih aktera koji su se usprotivili ovoj inicijativi. Građani Crne Gore zaslužuju da znaju istinu o neriješenim ubistvima, a oni koji se protive tome, moraju objasniti svoje razloge.
“Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka”, zapisao je Njegoš. Danas, političari Crne Gore stoje pred izborom: hoće li izabrati put časti, suočavajući se s prošlošću i otkrivajući istinu, ili će se opredijeliti za put bruke, štiteći one koji su možda odgovorni za zločine. Vrijeme će pokazati ko će kako biti zapamćen, jer djela govore više od riječi, a istorija ne prašta zaborav.
Na kraju, vjerujem da će rad Anketnog odbora rasvijetliti brojna neriješena ubistva i razotkriti ulogu zloglasne Sedme uprave i takozvanih “crnih trojki” u nizu nedjela koja su obilježila posljednja tri desetljeća u Crnoj Gori i šire. Neka nam istina bude vodilja, a pravda krajnji cilj
U pamet se dobro Crnogorci!
