PIŠE: Duško KOVAČEVIĆ (slobodni novinar)
Ne volim ni Vučića ni Dritana, baš ih ne varim i to ne krijem. Prvog još odavno, gotovo deceniju, a drugog od skoro, kada je tridesetoavgustovske nade pretvorio u reciklažni centar za kriminalce i odavno poznate lopove, ali ipak je to tema o kojoj sam često pisao i govorio.
Ali i pored nepokolobljive odluke da precrtam Dritana za sva vremena, ovaj njegov jučerašnji odlazak u Beograd, ne prvi, on baš voli taj najšire otvoreni grad na Balkanu, prosto me oduševio na trenutak.
Taj njegov topli i prijateljski susret sa predsjednikom Srbije, premijerkom, Novakom i Srđom Đokovićem, uz klasično podgoričko grljenje i cjelivanja kada sve pršti od smijeha, divne i bratske atmosfere u kojoj su odjebali oficijalno i protokolarno, razgalilo me i porazio. Kako ono kaže Dostojevski: “Porazi me dobrotom”.
To je bila atmosfera kakva je, da je sreće bilo, trebala vladati odavno i sve vrijeme. Taj jučerašnji lijepi i prisni susret, ali i svaki drugi između Drirana i Vučića, koji uvijek isijavaju optimizmom i radošću, posebno ukrašava činjenica da je Dritan Albanac. U okeanu tih višedecenijskih omraza, nesporazuma i ratova između Albanaca i Srba, ne samo Vučić, nego i veliki dio Srbije i Crne Gore, prosto je željan i žedan ovakvih trenutaka, i tu je Dritan odigrao veliku ulogu, ulogu koju je naučio još kao dijete u svojoj otvorenoj i za svakoga dočeknoj kući, od svog plemenitog oca Džoa Abazovića.
Poslije svih tih otrvovnih strijela koje su odapinjane prema Srbiji i Srbima permanentno i ciklično od strane Đukanovićevog predugog poretka – Dritanov detant u odnosima sa Srbijom je veliki i ne tako jednostavan gest, jer postoji ta stara tragična vjera da snaga izvire iz dubina pokvarenosti. Politika nažalost voli neprijatelje.
Bilo bi smiješno i ludo da kažem da ovi susreti imaju značaj te čuvene Niksonove posjete Pekingu 1972, daleko od toga, to upoređenje bi bilo pretjerano i rogobatno, ali u samoj biti događaja i, nadajmo se, posledicama događaja, možda i ima.
Naravno, treba se paziti zaključaka i predviđanja kada smo pod emocijom ushićenja i zadovoljstva, jer ono uvijek u sebi nosi i veliku dozu naivnosti, želje i fantazmagorije.
