Povodom obilježavanja 25 godina od bombardovanja i 20 godina od Martovskog pogroma na Kosovu u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, Mitropolija crnogorsko-primorska i Saborni hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici organizovali su kosovsko veče koje je počelo prikazivanjem filma ,,Oteto Kosovo” češkog režisera Vaclava Dvoržaka, nakon kojeg se obratio Miodrag Mišo Vujović, pisac, novinar, publicista i producent.
Kako je objavljeno na Fejsbuk stranici Sabornog hrama u Podgorici, on je govorio o posredovanju i aktivnom učešću svetopočivšeg Patrijarha srpskog Pavla u smirivanju i ohrabrivanju stradalnog naroda na Kosovu:
“Na Kosmetu i širom svijeta danas strada jedino sirotinja, a sirotinja nema naciju. Sjećam se susreta u Prištini Svetog Patrijarha Pavla, koji je bez pratnje u staroj Opel Askoni stigao u Gračanicu. Spremala se treća seoba Srba sa Kosmeta. Moramo izdržati – smirivao je Patrijarh prisutne. Prvi susret imao je već sledećeg dana u Prištini sa komandantom KFOR-a Majklom Džeksonom, upoznali smo njegovog kapelana – pastora Anglikanske crkve gospodina DŽejmsa, koji će fasciniran Patrijarhom Pavlom postati naš saputnik u obilasku spržene srpske zemlje po Kosovu i Metohiji”, kazao je Vujović.
On se osvrnuo i na događaj kada se italijanski general zavjetovao Mitropolitu Amfilohiju da će Pećka Patrijaršija i Visoki Dečani biti branjeni do poslednjeg italijanskog vojnika.
“U Pećkoj Patrijaršiji zatekli smo blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija i italijanskog generala Kabiđozoa koji se zavjetovao Mitropolitu da će Pećka Patrijaršija i Visoki Dečani biti branjeni do poslednjeg italijanskog vojnika. Ni generala ni njegove vojnike od kojih su se neki krstili u Dečanima ne smijemo zaboraviti”, rekao je on, objavljeno je na Fejsbuk stranici Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici.
Vujović je podsjetio na riječi svetopočivšeg Patrijarha Pavla da “smo svi pozvani da činimo saglasno zvanju onoliko koliko možemo i koliko nam je Bog dao”.
Mitropolit Joanikije je svoje nadahnuto obraćanje započeo konstatacijom da je Kosovska drama zapravo Biblijska drama upisana u sudbinu čovjeka, naročito u sudbinu Božijeg naroda:
“Kada shvatimo kontinuitet stradanja makar od Kosovske bitke pa na ovamo koliko smo krvarili, kad shvatimo da Kosovska bitka kao što pjesnik reče – nikad nije završena – da je ona potresla naše biće do te mjere da je ostavila najdublji pečat na našem duhovnom i fizičkom biću, ali i otkrila duboke duhovne potencijale kroz osvešćivanje smisla svake žrtve koja je prinesena za slavu Božiju”, kazao je Mitropolit i nastavio:
“Kad se postavi pitanje: Koji je smisao tog stradanja? Koji je smisao te žrtve? Duboko sam uvjeren da nas ta žrtva čuva, da nas čuva žrtva 55 momaka rodom iz Crne Gore koji su dali svoje živote ‘98 i ‘99 godine u borbi za Kosovo za našu otadžbinu. Dobijaju vječni smisao i nevine žrtve djece, prije svega da pomenem troje djece, maloga Miroslava Kneževića i dvije djevojčice na Murinskom mostu koji su poginuli od NATO bombi u toku NATO agresije i troje odraslih, male Milice Rakić i toliko vojnika naše vojske koja je branila svoju otadžbinu”, naveo je on.
U nastavku, Mitropolit Joanikije je posebno izdvojio borbu arhijereja Srpske Crkve za Kosovo, navodeći između ostalih primjere Patrijarha Pavla, Mitropolita Amfilohija i Vladike Atanasija.
“Najdublji smisao ima i borba naših arhijereja za Kosovo i Metohiju, da pomenemo velikog svjedoka i velikog stradalnika našega Patrijarha Pavla koji je 33 godine svjedok Kosovskog stradanja u tim vremenima kad se nije moglo naći nikakvog razumijevanja kod naših vlasti za srpsko stradanje. On je pored svega toga svjedočio, redovno izvještavao Sveti Arhijerejski Sinod, državne organe i ta njegova svjedočanstva su sabrana i objavljena, posebno borba naših blaženopočivših arhijereja Mitropolita Amfilohija i Vladike Atanasija”, naveo je on.
Hvala Bogu, rekao je Mitropolit Joanikije, “naše sveštenstvo i monaštvo je bilo na visini zadatka u toku ovih stradanja, prije svega bilo je sa svojim narodom, dijelilo i zlo i dobro.”
Naglasio je da među njima ima velikih vitezova, junaka koji su pretrpjeli narodnu golgotu a da se nikada i nikome nisu požalili, “nego su sa radošću i sa ljubavlju sastradavajući sa svojim narodom nosili”.
Mitropolit Joanikije je naglasio da se zapravo odlazeći na poklonjenje svetinjama Kosova u sretanje stradalnim narodu evidentno osjeća sila Krsta Hristovoga koja daje snagu i nadahnjuje svakoga koji krene tim putem.
“Ko god od nas ode na Kosovo i Metohiju sada na poklonjenje svetinjama i na viđenje sa našim raspetim narodom na Kosovu i Metohiji, osjeća se kao nagrađen, kao počastvovan umjesto da mi njima dajemo snagu što i želimo, oni zapravo nama daju snagu! Sila krsta Hristovoga djeluje preko Kosovske žrtve i preko kosovsko-metohijskih svetinja, a to znači i sila Hristovog raspeća i Hristovog Vaskrsenja”, istakao je on.
Vladika je potom rekao da je utemeljenje našeg naroda na Kosovu, te da je Kosovo ognjište koje nas grije..
“Naše utemeljenje je na Kosovu i Metohiji, to je naše ognjište koje nas grije i to kad strada i kad krvari ono nas tada još više grije, ono nas vraća nama samima, vraća nas Bogu, vraća nas našim precima i vjekovnom našem krsto-vaskrsnom putu kojim smo išli kao narod kroz vjekove i tako vidimo da smo na pravom Božijem putu, da se borimo”, dodao je on.
Mitropolit Joanikije je naveo da osim nepočinstava i zločina koji su se događali i kojih je bilo mnogo, takođe treba navesti i mnoge od primjera ljudskosti i saosjećanja koje bilježi i svjedoči kosovska golgota.
“U izvještajima o Kosovskom pogromu 2004. godine, pored ubistava, pored progona, bio je cilj da se protjera narod, a to je etničko čišćenje, pored prebijanja i batinanja na stotine ljudi, mnogo je ljudi i ranjeno, 10-11 Srba je i poginulo, ali pored svih tih nepočinstava i zala i neljudskosti i zločinačkog djelovanja albanaca, bio je i veliki broj primjera, zavidan broj Albanaca koji su svoje komšije Srbe štitili i to treba uvijek istaći. Bilo je i pojedinih iz međunarodnih snaga koji su živote dali da odbrane naš narod, ali bilo je i onih koji su pomagali albancima da protjeraju Srbe, imamo i takvih svjedočanstava nažalost”,
Na kraju svog obraćanja Mitropolit je podsjetio šta je to što smo kao narod i pojedinci dužni da činimo.
“Dužnost nam je da pomažemo, posjećujemo, podržavamo, ako treba i sve da učinimo i svoje živote da žrtvujemo za odbranu Kosova i Metohije jer narod koji ima istorijsku svijest i koji ima svoj dom, svoju otadžbinu, korijene, istoriju, heroje, junake, duhovne vrijednosti koje je vjekovima njegovao – ne smije to da pogazi. Tako su činili i naši preci u težim vremenima nego što su ova današnja i mi to danas treba da činimo i da idemo njihovim stopama”, poručio je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Veče je završeno pjesmom Dogodine na Kosovu koju je otpjevala pjevačka grupa ANIP “Đurđevdansko kolo”.
(Portal RTCG)
