PIŠE: Duško KOVAČEVIĆ (analitičar i slobodni novinar)
Znali smo da su kavački i škaljarski klan u snažnom dodiru sa državom i mnogim njenim ustanovama, odnosno, odavno je jasno da je država njihovo ishodište i zavičajnost, da ih je država porodila, pa me jeziva komunikacija dva policajca, Ljuba Milovića i Petra Lazovića, sa vođom kavčana, i nije toliko iznenadila.
Čak me nije iznenadilo ni još poganije saznanje, da je Specijalni tužilac Milivoje Katnić ne samo punopravni član kavačkog klana nego možda i najvažnija i najzlokobnija karika, zadužen za krivično čišćenje i pravno pokrivanje. To nećete naći na M portalu, naravno.
Ali, da tragedija bude viša nisu me začudila ni “nova saznanja” do kojih smo došli kroz objelodanjene telefonske razgovore u kojima se i druga strana, naša, bivša opoziciona, dovodi u tijesnu vezu sa klanom, u ovom slučaju škaljarskim: Bato Carević, Dritan Abazović, Blažo Rađenović… Ili, kriminal naših ima opravdanje u državnom rezonu, u plemenitom cilju?
Ironiju na stranu, zar to nije jedan prirodan tok i sasvim očekivano uporište čovjeka koji je uzeo pola miliona kvadrata državne zemlje, poslovao sa Marovićem i Mićunovićem, upošljavao svoje mašine sa mjesta gradonačelnika? Zar to nije idealan prolog i predložak za čovjeka koji, kako nam kažu telefonski razgovori, postaje klanovsko pribježište, u zamjenu za? Kao u starogrčkoj tragediji kada kroz prve postavke likova i odnosa jasno naslućujemo taj kasniji epilog proklestva. A Budva jeste Mediteran kao i Euripidova Grčka.
S druge strane posle imenovanja na visoke funkcije Alije Košute, Zorana Đurišića, Artana Kurtija, Zorana Miljanića… zar je neočekivan raniji posredni ili neposredni kontakt sa ljudima njima srodne životne i poslovne filozofije, nekim Đukićem, Vukotićem ili s kime već iz te šlaljarsko-kavačke eparhije? Ne može se biti pošten i ispravan na parče, niti se može odvojiti lično od javnog, pomenusmo malo prije narativnu arhitektoniku tragedije.
Iako u Dritanovoj situaciji još uvijek nema konkretno dokaznog on je već u velikom problemu, a šta će se sve u narednim danima pojaviti? Dritan ne odgovora na direktnu optužbu direktno, nego se koristi zavlačećim i dječijim poštapalicamatipa: “Pravda je dostižna” ili “neko želi da naudi Crnoj Gori”…
Zar to nije ta ista škola nakaradnog Đukanovićevog silogizma kada su ga pitali za šverc cigara a on odgovarajući izvodio zaključak o napadu na državu i demokratiju u povoju?
Još jedna stvar bode oči u vezi Dritana i možda govori nešto o njegovoj eventualnoj umješanosti u popodnevne klanovske mreže: zašto se nije ogradio o Boža Milonjića koji je navodno bio tampon između njega i škaljaraca u nabavci famoznih telefona a pominje se u razgovorima? Šta bi Milonjić mogao reći sebi u odbranu? Zato je možda bolje ne čačkati ga dok se stvari ne pokušaju “srediti”? I zašto nije automatski razriješio Rađenovića nakon onih veoma kompromitujućih razgovora sa ljudima koje mediji i policija drže za visokopozicionirane članove Budvanske grupe (podgrupe škaljarskog klana)? Možda bi i on imao nešto za reći, nešto neprijatno za osjetljivo skaj uho?
Mnogo je pitanja koja Dritana postavljaju u jednu krajnje nelagodnu i prohladnu poziciju. Veoma su nezgodni ovi skaj ili kriptovani razgovori. Oni su kao ta Jungova “Sjenka” u čovjeku, a koja se sastoji od manje poznatih, mahom necivilizovanih, primitivnih i neprilagođenih ličnih osobina koje međutim ne priznajemo kod sebe i kojih se stidimo. To je mračni dio ličnosti koju nam je u ovom našem slučaju savršeno osvjetlila ta čudesna i od sajber Boga poslata skaj aplikacija.
