Ukoliko se desi da novi mandatar crnogorske vlade bude neka nestranačka ličnost iz NVO sektora, biće to nova velika politička pobjeda Mila Đukanovića, tvrdi analitičar Vojin Grubač.
“Jednostavno, Đukanović kontroliše skoro čitav NVO sektor i sve su to njegovi ljudi, čast rijetkim izuzecima poput Vanje Ćalović i još nekoliko NVO organizacija. Poslije rušenja vlade Dritana Abazovića, mi imamo Đukanovića i njegove političke satelite u jednom, malte ne, monolitnom političkom savezu, a sa druge strane nemamo takav sistem. Sada imamo situaciju da sve političke stranke koje su bile uslovni pobjednici parlamentarnih izbora 2020 godine su između sebe tvrdo posvađane. Znači, one faktički nemaju nikakav zajednički interes, što je veoma zanimljivo. Kao posledica takvog ponašanja može se očekivati apstinencija njihovog biračkog tijela na narednim izborima. Narod je zbunjen, ogorčen, narod ne može da vjeruje da su DF i Demokrate od čistih pobjednika parlamentarnih izbora 2020 godije, svojim potezima napravili teški poraz. I sada s postavlja pitanje kako će oni moći da animiraju svoje razočarano biračko tijelo?”, postavlja pitanje Grubač.
On isitče da nije teško pretpostaviti da Crnoj Gori predstoji jedan izuzetno težak politički period.
“Ako se računa činjenica da protiv Đukanovićevih huškačkih medija ne stoji niko, to ukazuje da situacija politička može biti samo komlikovanija i teža”, kaže Grubač za Sputnjik.
On je mišljenja da je rušenje vlade Dritana Abazovića velika politička pobjeda Mila Đukanovića, ne samo protiv DF-a i partija koje su bile protiv rušenja vlade, već njegova velika pobjeda protiv Demokrata, pokreta Evropa sad…
“Đukanović se nakon poraza na parlamentarnim izborima nalazio u jednoj teškoj političkoj situaciji, što bi narod rekao, nit je crnio, nit je bijelio, ali nakon pada Krivokapćeve vlade on je vraćen na političku scenu, nakon pada vlade Abazovića, postavljen je na pijedestal kao nezaobilazan faktor kreiranja političke scene u Crnoj Gori i on se više ne treba plašiti ničega, jer sve političke partije, koje su mu oponenti, u velikoj svađi”, smatra Grubač.
Pogotovo ukazuje da su obije predhodne crnogorske vlade pale u scenariju političke osvete, a osveta nije baš odraz mudrosti u politici.
