PIŠE: Duško KOVAČEVIĆ
Umiješati se u raspodjelu procentualnog kolača crnogorskim političkim strankama, toj društvenoj kasti kojoj je, ne politika, nego strančarenje, odnosno – svaštočarenje, životni poziv i preduzeće, veliki je prestup i jeres. A tek kada neko poput Evrope sad prijeti da ih “ostavi u male” – to se mora po svaku cijenu i ne birajući sredstva zaustaviti, kako se zna i umije.
Mislim da je to pozadina ovog udara na Spajića od strane starih majstora intriga i olajavanja, koji su rodonačelnici prljavog i spletkaroškog obračuns sa konkurencijom. Ali, politika kao i svijet u kojem smo bačeni surovo je negostoljubivo mjesto spoticanja i najnižih namještaljki i na to su morali računati ti mladi ljudi koji su se idealistički spustili u ovo grotlo prevaranata, a kojima je mešetarenje, kao što rekoh, zanat i profesionalni kredo.
Međutim, Medojević je ipak iznio određene informacije utemeljene u nekim dokumentima i ako se ispostavi da koincidiraju sa istinom, mogu biti vrlo kompromitujuća po Spajića. Ne u smislu da će značajnije naštetiti rastu i sve snažnijoj dominaciji Evrope sad, taj trend uzleta se razigrao i teško mu je zaskočiti, ali ipak može načeti neke sumnje među Spaićevim pobornicima koje čine upravo ljudi alergični na marifetluke ove vrste.
Ova situacija je upravo takva, da u jednako nezgodan položaj postavlja i Milojka sa rukovostvom partije i nas koji ga podržavamo. Sve što bi rekli drugo – osim da se ovo što prije istraži i dovede u čistac – bilo bi neprincipijelno i nemoralno opravdanje kriminalnih zloupotreba ako one dolaze od “naših”! Uostalom, 30. avgust je trebao biti tačka otklona od stanova, vila i džipova kupljenih, upravo na način kako to Medojević spočitava Milojku.
Iako odavno znamo ko je Medojević i uz čiju pomoć i dojave sve ovo radi – on je ipak neko ko je decenijama raskrinkavajuće ulazio u najmračnije koridore režimske i pararežimske moći doživljavajući različitete neprijatnosti i napade – i to mu daje jednu dozu autoriteta i unaprjed ugrađene ubjedljivosti kada je u pitanju ova tema, i pored toga što je to čovjek koji je davno provaljen i izlizan, i koji nekim forama još uvijek preživljava u politici nemajući ni pola procenta podrške. Pa i to dovoljno govori na šta je sve prinuđen da bi mu Andrija na respiratoru produžavao konformističko životarenje u pseudo politici.
S druge strane, i u demokratskim državama nije rijetka pojava da se moćni političari u predvečerje izbora pokušavaju srozati uz pomoć objelodanjivanja intrigantnih afera, najčešće finansijskih.
Francuski časopis “Okovani patak” 1979. pokrenuo je veliki skandal sa afričkim dijamantima i tadašnjim šefom francuske države Valerijem Žiskarom d′Estenom, a sve u vezi sa bankom “Klirstrim”. U dokumentu koji je publikovao, taj časopis je tvrdio da je afrički diktator Bokassa 1973. tadašnjem ministru finansija u francuskoj vladi Valeri Žiskar Destenu poklonio dijamante u vrijednosti od milijun franaka, te da su rođaci ministra primili sličan dar. Problem je bio u tome što je te 1979. godine taj ministar finansija bio predsjednik republike Francuske. Upravo će ova afera uticati na Destenov poraz od Miterana na predsjedničkim izborima 1981.
Naravno, Crna Gora nije Francuska, a ubijeđen sam da Medojević nije Okovani patak. Ali, to ipak treba da dokaže, ili ospori, budući predsjednik Crne Gore Milojko Spajić.
