PIŠE: Duško KOVAČEVIĆ
Već se nazire novi premijer novog dogovora, i to je odlična vijest, naravno ako se porvrdi kao izvjesna i konačna ova informacija, a upravo je potvrdjuje Andrija Mandić dok pišem. To je Miodrag Lekić.
Možda je ovo trenutak kada nam najmanje u modernoj političkoj istoriji treba čovjek Lekićeve gospostvene, diplomatske i izvagane geste, jer ovo je vrijeme koje zahtijeva ostrašćenog i “poganog” premijera koji će donijeti mač u rukama i krenuti u čišćenje Augijevih štala trodecenijskog zla, ali zar Dritan nije najavljivan kao takav? I šta smo dobili: povampirenje Zorana Đurišića i Alije Košute, a “štale” je pokušao da čisti u epilogu, tek kada je oboren, ponešen infatilijom povređenog djeteta koje se sveti. Politički kretenizam.
Dakle, Lekić je u toj postojećoj političkoj neocrnogorskoj galeriji karaktera – najbolje rješenje.
S druge strane, nije ni profesor sav u mekoći, eleganciji, decentnosti, širokoj kulturi, erudiciji, što bi svakako trebalo da nam imponuje, da naš premijer konačno bude intelektualna figura za respekt. Volim s njim popričati o italijanskoj i francuskoj umjetnosti, o juče preminulom Žan-Lik Godaru, o Bertolučiju i Viskontiju, o šezdesetosmašima… ali to je već predivno i opšte mjesto kada je Ćaki u pitanju.
Baš smo bili pretjerali sa turbo-folk primitivcima na reprezentativnim funkcijama. Neće samo Milo Lompar reći da iz kulture ide sve drugo, pa i ekonomija. Mnogi će dokazivati da će de Golov uspjeh u vladanju inaogurisati taj njegov veliki i danas često pominjani ministar kulture Žorž Andre Malro. Zašto insistiram na kulturi u ovom opasnom i bizarnom trenutku, u ovoj zemlji koja se proslavila nekulturom? Zato što je kultura prva i spontana asocijacija pri pomenu Lekića.
Međutim, kao što gore natuknuh – ima profesor u sebi i te crmničke plahovite i odsječne naravi, kratkog fitilja kako se to kaže, svjedočili smo tome nekoliko puta i upravo dolazimo do još jedne osobine koju takođe izrazito cijenim a koja nam je urgentno potrebna.
Osim što neće dozvoliti domaćoj šišnjariji, da se izrazim u Rosijevom stilu, da se poigrava s njim, da ga ponižava, upravo zbog toga je i napustio svojevremeno DF, nego, to neće poći za rukom ni stranim ambasadama, razumije se – ni Beogradu.
Dakle, osim što ćemo sa profesorom dobiti po prvi put Sarta (intelektualca) na čelu države, sa njim ćemo i dobiti po prvi put u poslednjih više od tri decenije državno dostojanstvo i suverenitet, u mjeri koja je moguća u uvijek složenim i determinišućim međunarodnim konstelacijama, o tome je skoro lijepo pričao za Vijesti zagrebački profesor Žarko Puhovski.
Sve te ponižavajuće i sluganske relacije između naše politike i zapadnih centara moći, koje predugo traju, napravile su, ne samo od građana, nego i od onog koliko-toliko mislećeg dijela društva, pihtijastu i kafkijansku masu koja odavno ne zna šta je ponos, stav, sopstveno mišljenje, nepristajanje, život vrijedan ljudske egzistencije u polisu. Nije sve u visini plate, čovjek je i duhovno, spiritualno biće, doduše – nedovršeno biće, kako je to znao reći Karl Jaspers.
Naravno, profesor će, znam to sigurno, naći pragmatičan i vitalan modalitet koperativnosti sa Briselom i Vošingtonom, ali “pod njim” nećemo biti puki protektorat u kojem je politika potkategorija gmizanja i puzanja, a ne mlađa sestra etike, kako je to još u staroj Ateni pisao Platon.
Često sam Vam sa ovog “zida” sugerisao da obratite pažnju na usamljenika, u tom moru dotiranih i beskičmenih poltrona, koji je Ukrajinski rat komentarisao kroz krajnje istinoljubljivi i nepropagandni ekskurs, a to je bilo upravo ono što će se oštro suprostavlti konformističko-dodvorničkom podilaženju naše bijedne NVO i poltičke supkulture.
Bez ikakve sumnje radi se o čovjeku koji je duboko utemeljen u uspravno i etičko, ili, najjednostavno rečeno: Evo Čovjeka! Radujem se ovom izboru, naravno ako do njega i u konačnici dođe.
Evo, ovo mu je moja čestitka, umjesto poziva i kurtoaznih riječi i želja. Kritika i razlaz tek predstoje, jer kao što reče pomenuti Sartr, taj Lekićev omiljeni pisac društvenog angažmana: “Intelektualac je zavjerenik”.
