DŽEMPER CRVENE BOJE ( Miomir Šekularac )
Godina, 1986-a. Putnički voz, na relaciji Beograd- Bijelo Polje. I njegovih dvanaest godina. I sudbina, koja ih je spojila u jedno.
Po prodatim kartama, četiristo putnika, a bilo je tu, sigurno, i onih deset posto, što se uvijek švercuju. Cirka, četiristo četrdeset.
U naselju Potkrajci, Miomir, crnokosi dječak. Igrao se u dvorištu, ispred svoje kuće.
S jedne strane magistrala, s druge strane pruga, i brdo iznad. Puklo je. Odronilo se! Gomila stijenja i kamenja odjednom se stuštila, pravo na šine. Stvorila se ogromna brana na pruzi, prepreka, u koju bi, kad bi voz kojim slučajem udario, nastradali putnici.
Znao je red vožnje napamet. Toliko je puta mahao, zajedno sa drugarima iz komšiluka.
Širio bi ruke, sa sve deset prstiju. Voz bi prolazio, sa prozora osmijesi, bilo je tu obostrane hemije, čestitki za srećan put, i za srećan ostanak.
U bivšoj Jugoslaviji, znao se red svemu. Tako i redu vožnje, koji se poštovao, isto kao i u Japanu. Znao je dječak, da će za par minuta da naiđe putnički voz iz pravca Beograda, i da će se desiti tragedija. Popeo se na prugu, i trčao mu u susret.
Kucalo je srce u njemu, tuklo. A naprijed vukle one ruke, što su mu mahale sa prozora vagona. Pretrčao je nekih sto, dvesta metara, kada je iz pravca Sutivana ugledao lokomotivu. Na sebi je imao crveni džemper, skinuo ga, i mahao njime uvis. Mašinovođa je srećom uočio, i na vrijeme počeo da koči. I zakočio je!
Miomir Šekularac. Šesti razred Osnovne škole “Pavle Žižić”, u Njegnjevu. Dobitnik priznanja za najplemenitiji podvig godine, u anketi Večernjih novosti. Kao i mnogih drugih priznanja. Nosilac Titove štafete na gradskom stadionu. Pripala mu je ta čast. Zasluženo!
Priču pišem, misleći na taj događaj. Na tog dječaka, koji je godinu dana stariji od mene.
O tim našim generacijama, rođenim sedamdeset i neke. Kako život leti, kad pomislim, već su tako daleke, i daleke.
A pošto radimo u istoj službi, dalje o njemu neću govoriti, da ne bude da sam pristrasan. Samo ću na kraju ove priče, da dodam jedno.
Šeki, kapa dolje za tvoj veličanstveni podvig!
Autor: Knežević Miodrag-Miki
