PIŠE: dr Vladan S. Bojić, advokat
Predsjednik Crne Gore je juče podnio predlog za “skraćenje mandata” 27. saziva Skupštine Crne Gore, a da to nije tema aktuelne pravne situacije. To od njega nije traženo i za to ne postoje ustavni ni drugi pravni prerogativi.
Od predsjednika Crne Gore je tražena samo investitura mandatara, jer Skupština funkcioniše i ne postoje pravni razlozi da se predsednik Crne Gore bavi ni temom skraćenja njenog mandata ni temom njenog raspuštanja po članu 94 Ustava Crne Gore. Dakle, ovde je posredi potpuna vankontekstualna i neustavna improvizacija. Nekakvo oholo običajno pravo ili ogoljena politika lišena svakog prava.
Naime, u Trećem dijelu Ustava Crne Gore “Uređenje vlasti”, regulisane su institucije: pod rubrumom 1, Skupština Crne Gore”; pod 2, Predsjednik Crne Gore i pod 3, Vlada Crne Gore.
Nadležnost Predsjednika Crne Gore je propisana u članu 95 Ustava, gdje ne postoji nikakav ni striktni, ni izrični niti pak neki nezavisni prerogativ za pokretanje postupka “skraćenja mandata” Skupštine Crne Gore.
Predsjednik Crne Gore je današnji potez pogrešno bazirao na članu 84 stav 4 Ustava ispod rubruma 1, koji se bavi Skupštinom Crne Gore, što mu nije zadata tema, već investitura mandatara.
Predsjedniku Crne Gore je izvjesno neko dao pogrešan pravni savjet.
Uz opravdanje da mu nije dovoljna “samo javna i samo eksplicitna izreka o saglasnosti 41. poslanika o potrebi investiture profesora i poslanika Miodraga Lekića”, već samo pisani akt sa istim tim potpisima istih poslanika, (što može biti formalno ali ne i nikako meritorno polemično) Predsjednik je mogao dati mandat nekome drugom.
U koga “vjeruje” da može skupiti i postići konsenzus 41 poslanika čime bi njegova ustavna uloga i zadatak bio okončan. I ništa dalje, manje i više od toga. Iako je isuviše jasno da bi i to bio par ekselans “politikantski” potez, ali bar ima “neki” osnov u Ustavu. Time bi “kupio” i rok od nova tri mjeseca. Međutim, ovdje ozbiljno brine to što je Predsjednikovo političko htijenje očigledno daleko ambicioznije, pa se zato pravno sapleo o “sopstveni” – Ustav.
Pravni oslonac – koji je neko Predsjedniku Crne Gore “našao” u članu 84 stav 4 Ustava je bez razumne sumnje o suprotnom, ne samo fragilan, nego i pogrešan. Konkretno tom normom se samo načelno daje Predsjedniku Crne Gore pravo da može da predloži “skraćenje mandata Skupštini”, ALI nigdje u Ustavu ne piše da Predsednik Crne Gore može u situaciji u kojoj je izričito “pozvan da izvrši investituru” umjesto tog predloži skraćenje mandata Skupštine? To je jasan pravni nonsens, ali i apaolutno obesmišljavanje osnovnih demokratskih principa i elementarija pravne države.
Ustav Crne Gore samo normira investituru po konstituisanju Skupštine Crne Gore normom iz člana 103, i za tu investituru propisuje rok od trideset dana. I ništa više, a ni dalje od toga. Ustav Crne Gore, čak nigdje ne normira ni koga Predsjednik Crne Gore u tom slučaju “mora” (imperacija) ili pak “treba” da predloži za mandatara.
U Pravnom sistemu Crne Gore, ne postoji: ni Zakon o Vladi; ni Zakon o Skupštini, a u Zakonu o izboru Predsjednika Crne Gore iz 2018. nema ni slova o toj ili nekoj sličnoj nadležnosti. Uz to, ne postoji ni nigdje drugde neka odredba koja uređuje ovu pravnu situaciju. Dakle, to što je danas učinio Predsjednik Crne Gore je – gore od svake improvizacije.
Redovna i najčešća posledica svake “ustavne improvizacije” nije tek u samo u zoni ozbiljne kompromitacije, jer je 41 poslanik javno i sasvim jasno predstavilo i poslalo pismo Predsjedniku Crne Gore da da investituru Miodragu Lekiću, naposletku presuditi, tako što će bez odlaganja odbaciti Predsjednikov predlog. I tim: justifikovati demokratsko (javno i “pisano”) opredjeljenje svih tih istih 41 poslanika.
Tako će Predsjednik Crne Gore konačno biti u ustavnomjernoj pravnoj prilici da ispuni svoju ustavnu ulogu i ustavni zadatak, da investitura za mandatara profesora i poslanika Miodraga Lekića, nakon čega će biti demokratski konstituisana izvornom voljom građana od 30. avgusta 2020. nova Vlada Crne Gore.
U konačnom, i Predsjedniku Crne Gore je potpuno jasno da prema odredbi člana 91 stav 1 Ustava, ako se kojim slučajem i ne bude formirala nova Vlada, mandatara Miodraga Lekića kome će povjeriti mandat – da je isključivi titular odluke o “skraćenju mandata Skupštine Crne Gore”, najmanje 41 poslanik Skupštine Crne Gore. Tako i tim redom u Ustavu Crne Gore piše.
Što se tiče samog predloga s kojim se Predsjednik Crne Gore malo zanio, van zadatka i van poziva koji mu je upućen, nema nikakve sumnje da to opet može predložiti i 25 poslanika pa i njegove političke partije kojima je upravo on takođe, predsjednik.
