Statistike o prisilnim brakovima maloljetnica, pa čak i njihovoj prodaji, ukazuju na to da je situacija u BiH alarmantna, a većinom se radi o siromašnim zajednicama, zajednicama koje žive na rubu egzistencije ili onima koji su na neki način diskriminisane, koje nisu integrisane u društvo.
Aleksandra Marin Diklić iz Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH ukazala je da zakonodavni okvir u Bosni i Hercegovini, naročito u Federaciji, zahtjeva hitne izmjene kako bi se poboljšala zaštita maloljetnih osoba. Ona je ukazala na važnost usklađivanja krivičnog zakonodavstva Federacije BiH s međunarodnim standardima, poput Lanzarote konvencije, što je već implementirano u Republici Srpskoj.
Slučajevi koji ukazuju na hitnost društvene reakcije kada je reč o prislinim brakovima u BiH su brojni, a devojčice se kroz ugovorene brakove prodaju za cifru do 15.000KM.
Mirsada Bajramović, stručnjak za zaštitu djece iz Tuzle kaže da su se u praksi već susretali sa velikim brojem maloljetničkih brakova.
“Neki koji su najekstremnij jeste da je dvanaestogodišnja djevojčica prodata za Golfa II kroz. tzv. taj maloljetnički brak. Takođe, smo imali slučaj da je djevojčica nažalost prodata za 1.500KM. Cijene za djevojčice kroz te ugovorene brakove se kreću od 600KM do 15.000KM”, navela je Mirsada Bajramović gostujući na sarajevskoj N1.
Prema riječima Aleksandre Marin Diklić, odgovornost je prvenstveno na školama, ali se ne može u potpunosti prebaciti na njih.
“Pored obrazovnog sistema, moraju se uključiti i sigurnosne strukture, policija i centri za mentalno zdravlje”, naglasila je i istakla da postoje razlike između urbanih i ruralnih škola.
Ipak, istakla je da odgovornost ne može biti prepuštena samo školama.
