Više desetina hiljada vjernika učestvovalo je danas u Beogradu u tradicionalnoj Spasovdanskoj litiji.
Vjerni narod pratio je mošti Svetog vladike Nikolaja Velimirovića od Vaznesenjskog do Svetosavskog sabornog hrama, gdje je patrijarh Porfirije služio moleban, a potom se obratio prisutnima.
Patrijarh Porfirije je rekao da nije želio da drži besjedu, ali da je počeo pljusak, koji ima posebno značenje.
“Na slovenskim jezicima kiša se kaže dažd, a to znači davanje. Spasovdanska kiša znači davanje i blagoslov. Ali evo, da zajedno sa vama, blagodarimo Bogu što je dao kišu i pustio suzu radosnicu, što je među nas došao veliki sveti vladika Nikolaj. Dobrodošao sveti vladiko, u srpsku prijestonicu, dobrodošao na Spasovdan. Zavapili smo i ti si došao, u ovo smutno vrijeme, kada su velike nevolje navalaline na tvoj rod i tvoja čeda“, rekao je patrijarh.
Poglavar SPC ističe da je vladika Nikolaj Velimirović bio proganjan nekada, ali i sada.
“Vodio si litije širom otadžbine, i budio svoj narod. Slava Bogu, danas vodiš i našu Spasovdansku litiju. Danas se podsećamo tvojih riječi: “Zar nisu litije bezbroj puta izazvale kišu u vrijeme suše, otupile kosu smrti u vrijeme pomora”. Zato nas niko ne može bolje shvatiti i zavidati rane, od tebe“.
Patrijarh Porfirije istakao je da među nama postoji iskonska potreba da se obraćamo nečemu što nas prevazilazi.
“To je zato što smo stvoreni u slici i prilici Božijoj, i što nam punoću daje Bog. Kada se u jednom trenutku života na raskršću susretnemo sa zlom, tada iskrsavaju pitanja na koja pozitivno znanje nema konačan odgovor. Danas živimo u civilizaciji koja se temelji na potiskivanju i zaboravu duhovnih pitanja“, kazao je srpski patrijarh.
On je istakao da se pred nama javlja bezbroj pitanja, koja otvaraju zastrašujuće praznine.
“U tim neočekivanim trenucima naša pitanja se sjedinjuju u jednoj riječi. Ta reč je Bog. Naš svetosavski narod prošao je sve svoje teškoće raspeća, mučeničke smrti, nezamislive golgote i stradanja. Ne samo zato što je imao obrazovane i mudre ljude, tehnike i vještine, nego zato što je imao vjeru jevanđeljsku, što je znao Boga i živeo po jevanđeljskim vrijednostima. Zato što je činio sve što je bilo do njega. A na kraju, zato što je imao vjeru u promisao Božiju“, kazao je patrijarh.
Poglavar srpske crkve kaže da naš narod zna da se ne treba brinuti samo o spoljašnjem, već i unutrašnjem.
“Porodica, dom i otadžbina su svetinja, i Gračanica, Pećka Patrijaršija, Dečani, Sopoćani, Žiča, Studenica, sve naše svetinje, i ovaj sveti hram pred kojim stojimo, da je to naša lična karta, naše ime i prezime. Spustivši se u svoje srce, iskreno se zapitajmo, da li mi to danas znamo, ili bismo da budemo nešto drugo, da se odreknemo sebe, svoga koda i identiteta. Te da prihvatimo nama stran sistem vrijednosti, i postanemo ono što nismo. Ali sve dok stojimo ovde okupljeni oko svetitelja Božijeg, nezavisno od kiše i grada, ovaj narod će imati nadu, ovaj narod Golgote i Vaskrsenja će živjeti” kazao je patrijarh.
Patrijarh Porfirije kaže da smo suočeni sa strašnim zlom, koje je napalo našu decu, i da nas je pogodilo tako da smo zanemeli.
“Um posustaje pred pokušajima logičnog objašnjenja onoga što se dogodilo. Zlo nema ime i prezime, rasu i naciju. Zlo je neuhvatljivo, i ma šta činili, zlo se ne može konačno pobediti nikakvim institucijama, tehnikama i znanjem. Oni pomažu, ali ne izbavljaju, sve je to blagosloveno i potrebno. Ali suštinska pitanja o cilju i smislu postojanja, o stradanju, radosti i tuzi, o životu i smrti, o dobru i zlu, ostaju bez konačnog odgovora. Šta nam je činiti? Nijedno ključno pitanje čovek ne može rešiti samo svojim snagama“,rekao je poglavar SPC.
On dodaje da moramo verom i molitvom otvoriti vrata blagodeti Božijoj, kako bi nama i drugima znanja bila na korist.
“Moramo se probuditi svi zajedno. Svi smo pogođeni, svi osećamo tugu i bol, svi imamo traumu. I zato smo svi potrebni jedni drugima, kao potpora i oslonac. Zajedno smo na krstu, zato se zajedno moramo sabirati. Ne smemo dozvoliti sebi da optužujemo jedni druge, i da tako sejemo novo seme zla. Istina, svi smo različiti, različito mislimo i govorimo, ali različitosti su dar Božiji, ne da bismo se sukobljavali, nego da bismo se obogaćivali” kazao je srpski patrijarh.
Njegova svetost je rekao da ne smijemo dozvoliti da zajedničku nesreću zloupotrebljavamo, optužujući jedni druge.
“Iako smo različiti, ne produbljujmo naše razdore, ne dolivajmo ulje na vatru. Mnogo je iskušenja pred nama. I pomenuću jedno. Naše oko, uho, to je Kosovo i Metohija. I ako nam neko uzima oko, uho i srce, da li možemo živjeti bez toga. Znam da svi u sebi znamo odgovor. Potrebna je molitva, i da sabiramo snage, da bismo kao nekada sačuvali Kosovo i Metohiju. Kao dio Srbije, da se ne bi desilo na bilo koji način, posredno ili neposredno, Kosovo i Metohija budu otuđeni. Sabirajmo se, ne dolivajmo ulje na vatru, potrebno smo jedni drugima, i potrebna nam je snaga“, rekao je on.
Patrijarh je rekao da smo svi odgovorni za ono što se dogodilo.
“Osjećam da sam i ja odgovoran, ne samo kada sam postupao pogrešno, nego kada nisam učinio sve ono što sam mogao. Kada sam bio sebičan, isključiv, kada nisam slušao drugoga. Kada nisam otvorio oči, uši i dušu za vas. Svi smo jedno, i vi i ja. Odgovorni smo zato što nismo bolji. Odgovoran sam i ja što nisam bolji. Svi moramo da budemo bolji, da budemo onakvi kakve nas Bog hoće, kako je zapisano u Svetom Jevanđelju“, rekao je poglavar SPC.
Patrijarh Porfirije kaže da se neki već vijekovima pitaju – zašto baš danas litija.
“Zato što se naši preci već 500 godina mole Bogu na ovaj datum. Litija nije miting, nikoga ne dijeli i ne isključuje. Sve poziva, zato što se crkva ne poistovjećuje samo sa jednim dijelom naroda, niti samo sa jednom stranom, niti samo sa jednom strankom, već obuhvata sve. Poistovjećuje se sa svakim našim čovjekom. Crkva je cjelina, a litija poziva na pokajanje, lično preispitivanje i preobražaj svakoga od nas. Od najvišeg do najnižeg. To je izlivanje blagodeti Božije na sve ljude i čitavu tvorevinu“, kazao je on.
Poglavar srpske crkve kaže da crkva nije samo jedna od institucija, niti treći od dva puta u našem narodu, ili dvije Srbije. On je zamolio narod da sluša riječ Božiju, i da ne mijenja vrijednosti kao odjeću.
“Mi možemo mijenjati odijelo, i to je prirodno, ali ako neko ne mijenja sebe iznutra, već samo spolja, biće samo gore i gore. Uložimo malo strpljenja za onog pored nas, za našeg bližnjeg, da oslušnemo drugoga, da mu damo prostora u sebi, da se otisnemo od ostrva naše samodovljnosti, da bismo došli do otkrića da naš bližnji nije pakao i prijetnja, nego raj i radost. Da smo mu potrebni, i da je on nama potreban. To najprije učinimo mi koji više stojimo i vidimo, koji raspolažemo većim sredstvima i oruđima. Zato neka nam Hristos bude tačka oslonca, svugde i na svakom mjestu“, pozvao je patrijarh srpski.
Njegova svetost kaže da ako je Hristos tačka oslonca i kriterijum, ako je on cilj i smisao, razlikovaćemo dobro od zla.
“Braćo i sestre, da nam Hristos bude uvek na prvom mjestu, pa budite sigurni da će sve ostalo biti na svom mestu. Neka nam Bog da, molitvama Svetog vladike Nikolaja, da nam Hristos bude uvek na prvom mjestu. I sve će onda biti na svom mjestu. Čestitam vam praznik Vaznesenja gospodnjeg, slavu našeg prestonog grada, i neka ga gospod sa svim drugim gradovima sačuva. Mir i blagoslov Božiji neka bude sa svima vama, sa svima ljudima koji žive u prestonom gradu, divnoj Bogom blagoslovenoj Srbiji. Srećan vam praznik, živeli na mnogo godina” završio je svoju besedu patrijarh Porfirije.
Nakon besjede pojci su zapejvali “Mnogaja ljeta”, a potom su mošti Svetog vladike Nikolaja unijete u Hram Svetog Save.
Uz patrijarha je pored brojnih episkopa bio i mitropolit crnogorsko primorski Joanikije. GMeđu brojnim crkvenim zastavama i srpskim barjacima bila je zastavu sa likom blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija Radovića.
