Sjeverna Koreja je tokom prethodne godine ispalila rekordan broj balističkih projektila.
Ujedinjenje dvije zemlje, koje njihovi stanovnici priželjkuju blizu 80 godina, i dalje je daleko. Zonu razgraničenja u Južnoj Koreji vide kao put ka jedinstvenoj državi, a koliko je ona daleko?
Na sredini poluostrva Demilitarizovana zona, široka četiri i duga blizu 250 kilometara, i retko ko se usuđuje da je pređe. Postoji od 1953. godine, kada je završen Korejski rat. U njenom južnom delu danas je turistička atrakcija.
“Veoma je sigurno. Dvije armije su ovde potpisale sporazum i vlada mir već 70 godina. Pravila za obilazak su veoma striktna i vojnici nas čuvaju. Tako da je sigurno da nas posjetite”, kaže Su So, turistički vodič.
Uz osmatračnicu zona sadrži niz atrakcija, poput stare američke vojne baze, kao i stalnu izložbu posvećenu žrtvama rata, posebno mladim ljudima. Posetioci u zonu ulaze unaprijed najavljeni i sa pasošem, a i njeni stanovnici svakodnevno moraju da ga pokazuju.
Zovu ga Selo ujedinjenja, ima oko 500 stanovnika koji se uglavnom bave poljoprivredom i nalazi se u Demilitarizovanoj zoni.
Za građane obije Koreje zona je simbol razdora jer je – od kada je linija povučena – razdvojila skoro deset miliona ljudi, poput porodice osamdesettrogodišnje Ni Jon Hi.
“Rođena sam u Sjevernoj Koreji, ali sam nakon rata pobegla u Južnu Koreju, misleći da je privremeno. Živim ovdje 50 godina, udala sam se i dobro je, posjećuju me djeca”, kaže Ni Jon Hi.
Oko 30.000 ljudi, poput nje, pobjeglo je od režima, ali i siromaštva na sjeveru poluostrva, jer dok je u Južnoj prosječna mesečna plata iznad 3.000 dolara u Sjevernoj je, pretpostavlja se, jedva iznad 100. Isti su narod, ali su ih hladni rat i različita državna uređenja podijelili. Iako se svakodnevno govori o kršenju ljudskih prava i diktaturi, sa sjevera nema čak ni novinarskih izvještaja.
“Imali smo saradnju sa kolegama sa sjevera, ali je kanal komunikacije presječen prije oko pet godina. O kršenjima ljudskih prava postoje mnogi izvještaji”, kaže Kim Dong Hun, predsjednik Asocijacije novinara Južne Koreje.
Ukupan broj žrtava i nestalih u trogodišnjem Korejskom ratu, koji se smatra jednim od najkrvavijih u istoriji, mjeri se milionima. U gradu Busanu o memorijalnom groblju poginulih vojnika Ujedinjenih nacija brine Čoi Ku Sik, ne želi da iznosi političke stavove, ali priželjkuje ujedinjenje, pod određenim uslovima.
“Sjeverna Koreja mora da promijeni uređenje i postane slobodna zemlja, takođe mora da postoji i ekonomski balans”, kaže Čoi Ku Sik.
Obije zemlje imaju ministarstva, a Južna Koreja i Institut za ujedinjenje, čija istraživanja kažu da je podrška javnosti na jugu pala na 58 odsto u odnosu na 70, kolika je bila prije nekoliko godina. Smatraju da bi ekonomski gubitak bio prevelik za njih, a procjene su da bi koštao oko pet milijardi dolara, kao i da bi Seul snosio većinu troškova.
(RTS)
