„Nemoć politike, njeno dno i moralni jad, razigravaju se Crnom Gorom iz decenije u deceniju. Trgovina ljudskim životima, i što je najgore, ljudskom patnjom i smrću, ubrzaju se svaki put kad su izbori na pragu. Tada slačak potaknut čulima debelog mesa uvaljanog u kakvu državnu fotelju preplavi svaki državnički ponos, razboritost, razum i čast, a odgovornost se savije u neku valjkastu i tubastu izlučevinu od koje sve zavonja na uznemirujući patriotizam“, prokomentarisao je predsjednik Ujedinjene Crne Gore, Goran Danilović za portal IN4S.
Podsjetimo, Raško Konjević i Ranko Krivokapić, zajedno su sa hrvatskim ministrima branitelja i vanjskih i evroskih poslova Tomom Medvedom i Gordanom Grlićem Radmanom, otkrili juče spomen-ploču “na lokaciji nekadašnjeg logora Morinj”.
Danilović dodaje da “trideset godina potom dva mininistarstva – dva oka u glavi, isto toliko ministara – jedno oko i jedna partija, otkrivaju ploču u Morinju na kojoj je ispisana jedna ogavna patriotska lažavina, sastavljena preko noći, zapisana na koljenu u kakvom čučanju i naprezanju, skrojena po pravilima manifesta i za potrebe izbora“.
„Ranko i Raško vjerovatno jutros misle kako su uzdrmali ne samo Crnu Goru nego i region jednom predizbornom spomen pločom postavljenom u Boki i to u slavu i čast naknadnog patriotizma koji njuška glasove tamo gdje ih nema, u ime pokajanja koje je neiskreno, u ime časti Crne Gore koja je u minulih trideset godina makar trista puta zgažena i prodata. Postavili su ploču „morinjskim sužnjima“ ispovijedajući naprasnu komšijsku ljubav, izvikani međunacionalni sklad, a sve u ime „rasvjetljavanja istorije“, u ime „bezimenih žrtava“ i mučenja nevinih. Ploča od juče, ploča je nesjećanja u ime svih godina u kojima je višestruki predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić zaboravljao da jednu takvu, jednu te istu ploču, uprti iz Podgorice i ponese do Kotora, do Morinja, do Boke, prije nego vikend provede na kotorskoj pjaci i nadasve u Luci Kotor“, jasan je Danilović za IN4S.
Kako smatra, “ta kriva ploča nije kriva što je ploča, ali je kriva jer se njome laže kao što se lagalo mnogim postavljanim po Crnoj Gori radi prepiranja biografija i kupovanja naklonosti. Lažave politike rađaju lažave ploče“.
“Tokom velikosrpske agresije”?
„A zar tada, u mojoj ranoj mladosti, tih ranih devedesetih, u Crnoj Gori nije bilo samo devet odsto Srba? Zar nas u onaj rat za Crnu Goru, u rat „za njene granice na Neretvi“, u „rat za mir“, u „rat protiv šaha i šahovnice“, u rat „protiv ustaša i ustašluka“, nijesu vodili listom sve mrki Crnogorci, mladi, lijepi i pametni sinovi i po koja kćer majke naše Crne Gore?
Zar odziv na mobilizaciju na Cetinju nije bio veći nego igdje u Šumadiji? Zar današnje Ruse nije pomalo sramota što nikada u tom procentu nisu branili svoj Dombas u kojemu smo mi dragovoljno branili tuđi Dubrovnik?
Znaju li Raško i Ranko da su tadašnji jugoslovenski generali bili spremni da svojim tijelima brane mladog crnogorskog premijera Mila? Znaju li da je ondašnji Milo bio spreman da postavi sebi ploču na Stradunu na kojoj bi pisalo „U moju slavu i čast i u čast slavne crnogorske vojske“?
Na kraju ove priče o jednoj ploči i popločavanju svježe istorije zaboravom jos samo jedna neodoljiva upitanost?
Kako je bilo profesorici Draginji kada je juče obaviještena da su Raško i Ranko, spomen ploču na kojoj piše: „Tokom velikosrpske agresije … sećamo se zločina počinjenih da bi se osramotili ime i duh Crne Gore…“, pronijeli preko slavnog Belvedera i zamakli s njom u mirnu Boku?
A Belveder gospodo pali ministri iz oburdane vlade? A Belveder?
Šta ćete napisati „belvederskim velikomučenicima“ kad najkrupnije riječi potrošite braneći sebe i gospodara Đukanovića? Zar bitka svih bitaka nije vođena onog dana kada „dim precrni bješe pritisnuo od Mekavca sve do Obzovice“?“, zaključio je u svom obraćanju za IN4S, Goran Danilović.
