Podmlađeni DPS brine nad sudbinom Prosvjete koju su decenijama prihranjivali diskontnom robom i paketima suvomesnatog, kadrirajući od portira do direktora seoske škole, bez milosti, stida i kraja. To je saopštio predsjednik Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović, nakon reakcije Demokratske partije socijalista (DPS) – “kako su nam to djeca tako loša na PISA testovima”?
“Suština svake države pokazuje se kroz prosvjetno-obrazovni sistem; najsloženiju i najvažniju državnu politiku. Krajnjom dedukcijom došli bismo do toga da je, dakle, riječ o jedinom i pravom temelju državnosti. Juče je DPS javno ‘zakukao’, i to onako podlo i za naivne; kako su nam to djeca tako loša na PISA testovima? Kako, za razliku od njihovog doba koje je ravno Periklovom, samo se niko nije sjetio da poredi? Ta besprizorna podmuklost i lažavost nas je i dovela do ovoga gdje smo sada. Navodno, za vrijeme njihovog ministrovanja i upravljanja vladama i prosvjetom bili smo na uzlaznoj, evropskoj putanji, a onda je carstvo znanja razoreno pobjedom opozicije u 2020. godini! To licemjerje, ta dnevna potreba za varanjem i laganjem proizvela je neizlječivu bolest kojom je otrovana cijela zajednica”.
On je konstatovao da se suštinski target te političke parade i partijskog preživljavanja, svodi se na javni odstrel jedne ili dvije osobe, odnosno na Zdravka Krivokapića i Vesnu Bratić.
“A ko je, zapravo, zaista kriv i šta je sa našom djecom? Komunistička partija Crne Gore promijenila je početkom devedesetih godina ime u DPS, a promjene u prosvjeti, posebno u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju svih trideset i kusur godina idu od lošeg ka gorem. Skoro će dvije decenije od kada je DPS za jedan od temelja državnosti proglasio sektor bezbjednosti, a ne Prosvjetu. Borba protiv unutrašnjeg neprijatelja, prisluškivanje i praćenje opozicionih prvaka, bile su osnovni zadatak države. Za to vrijeme, kralo se i raznosilo sve što je moglo da stane: u džep, u sef, u džip, u novčanik, na tajni račun, u magacin, magazu, u ukradeno auto, u kamion, avion, gliser, brod, u luke, vile i zgrade bez vlasnika, u kazina, u katastarske knjige”, poručio je Danilović.
Rekao je da su rezultati te navodne borbe za državnost danas su u Specijalnom državnom tužilaštvu: “‘Državotvorci i prosvetari’ bili su umreženi kroz Sky aplikaciju. Tranzitirali su od gologuzovića do veleposjednika, preskačući svaki test znanja i provjeru čestitosti. Bez testa inteligencije i PISA testa, oni i njihovi najbliži, našli su se na listi najbogatijih ljudi regiona, a Prosvjetu i školstvo za sve uzraste, ostavili su sirotinji; plebsu zaljubljenom u ideale i ideje pravičnosti, ravnopravnosti – u majku zemlju i majku državu”.
Danilović je kazao da su “nas nadigrali profesionalni prevaranti”, mesindžerovci koji su o sudbinama ljudi odlučivali telefonskim porukama: “Jedno ‘OK’ za ‘oderi’, emotikon za ‘milion’, a ‘majku četničku’ ako se nekome ili neko izmakne kontroli”.
On tvrdi da podmlađeni DPS danas pere biografiju zločina nad vlastitom državom, raspitujući se i ispitujući odgovornost drugih.
“Vaspitno-obrazovni sistem je najgrublje razaran, bio je pod ideološkom opsadom koja je neprekidno trajala skoro pet decenija, a usavršio ga je sistem-nasljednik bez ideologije, ali i bez skrupula. Nije ga, dakle, upropastio jedan čovjek nego kartel koji je trošio ljude bez zazora. Prosvjetna djelatnost politizovana je i poltronizovana neizlječivo i po slojevima, pricipom; pritrpati minulo i nadograditi onim što liči na savremeno – eksperiment za eksperimentom. Ta vrsta graditeljstva bila je i ostala najsličnija građevenskom haosu koji traje skoro vječnost; bez stila, ozbiljnog i dugoročnog plana, bez estetike, napadno, skupo i brzo propadljivo; pihtijasto ništa prilagodljivo svakom sledećem sloju ničega”, saopštio je lider UCG.
Konstatovao je da su na početku ovog vijeka zahuktali menadžeri politike, iz biznis razloga i zbog “štrikova” briselske administracije, prihvatili su “Bolonju”, nepogrešivo birajući iz tog sistema od mogućeg najgore.
“Evropskom sistemu obrazovanja dodali su karakteristike duboko oktroisanog sistema partijske kontrole kojim su obesmislili najvažnije – ishode učenja i svrhovitost znanja. Tržište rada i ustanove visokog obrazovanja, među kojima su i one osnovane od strane današnjih pritvorenika i potraženika, krenule su u galopsko razilaženje. Prihvaćeno je sve površno i ništa od suštinskog. Glogov kolac u srce tog sistema zario se ekspanzijom lažnih diploma kojima je urnisan opšti vrednosni sistem. Škola i školovanost s prezrenjem su gurnuti na marginu. Država je legalizovala švercovanje, pa su, ubrzo, šverceri zasjeli na najodgovornije funcije, polusvijet je dokazivao da je obrazovanje gubljenje vremena u društvu jačih i sklonijih jagmi”.
Danilović je poručio i da je dostojanstvo prosvjetnih radnika odavno srozano na nivo preživljavanja, pa su mnogi, kako tvrdi, u međuvremenu odustali od svog životnog poziva tražeći sreću i u “nepristojnim ponudama” divljeg tržišta rada.
“A onda, tek onda, stigla su PISA testiranja naše petnaestogodišnje djece, čiji su toditelji bili petnaestogodišnjaci kada je DPS počinjao privatni biznis o državnom trošku. I tek sada, podmlađeni DPS, prisjetio se Prosvjete – Dositej koji je iz prosvetiteljskih razloga odbjegao iz manastira u svijet dobio je skarednu inačicu kroz DPS-ov glavački zalet iz mamurluka slatkog života u Prosvjetu. Na PISA testiranju ne ocjenjuju se samo djeca nego sistemi školstva, država, njeni temelji, sposobnost da ostane mlada i živi sa izazovima vremena. Naši školarci, jednom rečenicom, i nakon svega, ‘zaostaju’ za naprednijim vršnjacima otprilike jednu godinu, što nas svrstava među loše plasirane, čak i u regionu. Kako smo ih i šta smo ih učili možemo reći da su sjajni – oni zaostaju godinu, a mi”.
Pitao je koliko nam zaostaju: sudstvo, tužilaštvo, poljoprivreda, privreda, cijela ekonomija, nauka, kultura, inovacije, zdravstvo, politika, sport…
“Na PISA testovima zapravo pada naš zapušteni i nikada adekvatno reformisani sistem obrazovanja – upravo on, a ne djeca. Podmlađeni DPS bi, valjda, sada da doprinese reformi, kadrovima koji su im ostali po svim dubinama, koji su se i novonaselili tokom trajanja potonje Manjinske vlade i dubine? Nude nam ideje koje su im zaostale iza potopa i reforme privrede, iza genijalne vaučerske privatizacije? Na PISA testovima se ne traži i ne ocjenjuje reproduktivno znanje; bivše režimske novele o partizanima i četnicima, o 1918, o Krstu Zrnovom i obaveznom raspjevavanju himne. Procjenjuju se: primjena znanja u životnim situacijama, kompetencije učenika i njihove vještine. Priznaćemo da je našoj djeci mnogo teže nego bilo gdje, izuzev u srodnom regionu, primijeniti stečeno znanje u životnim prilikama – mi u životnim prilikama primjenjujemo snalažljivost i veze. Znanje (i to reproduktivno) neophodno je samo za ocjenu. Jesu li nam, zaista, za zaostajanje i izostanak adekvatnog znanja kriva lijena djeca? Jesu li nam krivi nesnalažljivi prosvjetni radnici i roditelji? Jedina je istina da bi podmlađeni DPS izbio u sam vrh PISA testiranja, ma u koliko jakoj konkurenciji, pod uslovom da se procjenjuje primjena u životu nenaučenog u školi”, konstatovao je Danilović.
