Ovo je scena iz pozorišne predstave “Pjer Paolo Pazolini režira Strašni sud”, čiju je izvedbu producent, Sekretarijat za kulturu i sport – Glavni grad Podgorica, otkazao.
Uprkos otkazu, de facto zabrani, dokumentovanoj, s pečatom Sekretarijata i potpisom sekretarke, publika će imati priliku, uživo i putem direktnog video prenosa, da, u podgoričkoj katakombi, vidi javnu probu predstave 21. oktobra u 22h, u poslednjim trenucima pred izbornu tišinu.
PREDSJEDNIK CRNE GORE: Zaboravio sam! Toliko je nezrelo i glupo ovo što treba još da kažem, da sam to morao da zaboravim. Autor-provokator ove predstave namislio je još i to da ovaj lik Predsjednika Crne Gore, odrekavši se vlasti, imovine i svega što uz to ide, podnese Skupštini Crne Gore prijedlog na usvojenje novog člana Ustava o nasljednoj Republici Crnoj Gori, na čijem bi se prijestolu smjenjivali ljudi-leptiri. Riječ je o osobama pogođenim genetskom bolešću koja se zove bulozna epidermoliza.
Svaki dodir kod njih može izazvati otvaranje rana. Zagrljaj ih može ubiti. Dakle, na prijestolu Crne Gore treba da budu nemoćni, oni koji ne mogu doživjeti ni zrelu dob, a kamoli starost; oni koji sami ne mogu ništa, ni da jedu, ni da se umiju, ni da se obuju. Ništa. Ovo je najogavnije izrugivanje blistavoj istoriji Crne Gore i njenim vladarima. Samo kreten može da pomisli da postoji moć bez sile.
GRADONAČELNIK PODGORICE: Samo kreten je na mjestu predsjednika 30. avgusta 2020. godine, mogao da ne izvede policiju na ulice i ne poništi izbore koji su omogućili srpsku okupaciju Crne Gore.
PREDSJEDNIK: Kako si se samo uzoholio, gradonačelniče! Lako ti je da me vrijeđaš sad kad su mi lisice na rukama. A bio si manji od makovog zrna i jeo si mi iz ruke kao pašče.
GRADONAČELNIK: Da si me te noći 30. avgusta poslušao, predsjedniuče, umjesto što si mi lupao šamare, i da si izveo policiju na ulice, ne bi sad imao lisice na rukama i bio ponižavan u jednoj nazovi pozorišnoj predstavi, kao najveći pljačkaš Crne Gore.
PREDSJEDNIK: Izgubili smo demokratske izbore zbog takvih kao što si ti, i to je trebalo demokratski priznati.
GRADONAČELNIK: Nije demokratski priznati ono što će srušiti demokratiju.
PREDSJEDNIK: Uostalom, bila je to demokratija samo za nas, za vladajući sloj.
GRADONAČELNIK: Govoriš riječi koje nijesu tvoje, kojima te davi ovaj režiser-provokator, kojem treba zabraniti ulazak u Crnu Goru. Ja bih znao kako to i efikasnije da riješim, ali kako, kad su tebi sad ruke vezane.
PREDSJEDNIK: Griješiš! Kao što si pogriješio i sa pokušajem zabrane ove predstave. To se tako ne radi. Sve treba da izgleda demokratski i proceduralno, a ne bahato. Ljudi vole da im se vlada, ali tako što misle da je to za njihovo dobro.
GRADONAČELNIK: Opet iz vida gubiš faktor vremena. Korov treba odmah sasjeći u korijenu. Ja sam Sekretarki za kulturu, u startu rekao: ne dovodite tog režisera ovdje, sigurno će nam bijedu navući na vrat, kao što to uvijek čini. Čovjek je patološki provokator.
SEKRETARKA ZA KULTURU GLAVNOG GRADA: Pa, evo, uručili smo mu akt o raskidu ugovora i prekidu saradnje. Oduzeli smo mu prostor za probe i izbacili ga iz stana.
GRADONAČELNIK: Taman tako da on sad grakće u javnosti kako je s glumcima izbačen na ulicu te da je ulica jedina slobodna institucija u Podgorici! Po cijelom regionu glumi da smo mu predstavu zabranili i kuka ko sinja kukavica. Angažovao je advokate i na noge podigao nevladin izdajnički sektor. To smo dobili. Svi sad spektakularno očekuju da vide tu njegovu tobožnju predstavu!
SEKRETARKA: Ali, vi ste mi, gradonačelniče, naredili da tako postupim!
GRADONAČELNIK: Dakle, bez mog naloga, ti se toga nikad ne bi ni sjetila. Pustila bi da ta odvratna predstavica iziđe usred glavnog grada i da nam se svima ruga u lice. Ti si, razmažena gospođice, pod firmom umjetnosti, učestvovala u teorističkom aktu protiv najbolje gradske vlasti koju je Crna Gora imala u svojoj sveukupnoj istoriji.
SEKRETARKA: Ta vlast radi samo ono što je za nju korisno.
GRADONAČELNIK: Nemoj sad da mi glumiš heroinu, i to riječima koje nijesu tvoje! Jedino ja ovdje govorim ono što mi nije napisano! Kako si samo cmizdrila kod mene u kancelariji: „Pogriješila sam, pogriješila sam, bila sam glupa! Trebalo je da to bude predstava o evropskoj ljevici, anti-mizoginiji i srpskom šovinizmu.“
Od sjutra nijesi sekretarka, no sekretarica! Još ćeš i za to mjesto morati da moliš. Crnoj Gori su potrebni jaki ljudi, jake žene koje imaju viziju njenog razvoja. U toj viziji nema mjesta za one koji oklijevaju. Njih pod hitno moramo ukloniti s puta koji krčimo.
PREDSJEDNIK: A šta će biti sa mnom?
(Danas, Zlatko Paković)
