Za 32 godine Crna Gora imala je tri predsjednika i to iz iste partije, DPS Crne Gore. Prvi među njima bio je Momir Bulatović, koga je nakon rascjepa te partije naslijedio Milo Đukanović. Tri vezana mandata osvajao je Filip Vujanović, koji je nakon svih iscrpljenih zakonskih mogućnosti, svoje mjesto prepustio trenutnom predsjedniku Milu Đukanoviću, piše portal RTCG.
Trideset godina, tri predsjednika države: saldo je sedam predsjedničkih trka. Neki su dvostruki, neki trostruki šampioni. Osim više osvojenih predsjedničkih mandata, zajedničko im je i to što su igrali za isti tim: Demokratsku partiju socijalista.
Lider Demosa Miodrag Lekić kaže da nam to govori da smo imali kontrolisano društvo, monopol kontrolisanih institucija, neko je nosio personalne kvalitete.
“Govori ono što je evidentno, da od 1998. godine kad je predsjednik bio Đukanović do 2020. znamo put Crne Gore, znamo šta se desilo 1999, 2001, 2002, 2006, članstvo u NATO. Moramo imati na umu da je u Crnoj Gori sačuvan mir, sačuvano ono za šta smo se borili, multietnicitet i međuetnički odnosi koji čine jednu državu uspješnom i transparentnom državnom koja je krčila put ka EU i na kraju je zaustavljena” kaže poslanik DPS-a Ljuiđ Škrelja.
Da zaustave vladavinu DPS-a i osvoje ključeve predsjedništva pokušavali su mnogi tokom tri decenije. Nekad u jednoj nekad u više kolona, protivkandidati vladajuće partije sedam puta do cilja stizali su kao drugorangirani.
Miodrag Lekić je 2013. bio najbliži pobjedi. Jedinstvena situacija 7. aprila, Crna Gora je nakon proglašenja rezulatata iz dva štaba, imala dva predsjenika. Objava pobjede.
I danas je Lekić ubijeđen da je to, kako kaže, ukradena pobjeda.
“Taj rezulatat je prije deset godina bio dobar, pobjednički. Pobjeda je bila na našoj strani, gledano formalno pobjeda tijesno proglašena, zvanično da sam ja pobijedio u 11 opština, većih, a da je protivnik osvojio u 10 opština, kako sad su sabrali zbir, kontrovrerze”, ističe Lekić.
Ipak, Vujanović je tada nakon neizvjesne trke, ugrabio treći predsjednički mandat. I 2018. tradicionalno slavila se pobjeda kandidata DPS-a na predsjedničkim izborima. Poslije 16 godina od prvog mandata Milo Đukanović je još jednom uspio da pokaže dominaciju. U čemu je tajna?
“Ja bih nazvao to simbiozom snage ličnosti i subjekta koji stoji iza te ličnosti. Niko ne može da minimizira snagu partije ni harizmatičnost osobe dosadanšnjih predsjednika”, ocjenjuje Škrelja.
“Snaga partije i snaga instituacija kontrolisanih. Ne negiram, ali i o snazi se može govoriti, autentičnog ili demagoško-populističkog tipa, ali najviše zbog monopola”, kazao je Lekić.
Bili sa jedne ili druge strane, jasan je profil ličnosti koja bi mogla da bude na predsjedničkoj poziciji.
“Odgovonost je velika prema državi i prema građanima, jer predsjednik treba da predstavlja, da cijeni i da ne saopštava drugima svoje planove”, smatra Škrelja.
“Profil dobrog predsjednika integrativna snaga da izgradi autoritet iznad podijeljenih blokova to je bitno, suprotno što smo imali u prethodnom periodu”, kaže Lekić.
Pred nama je nova trka za predsjedničku poziciju. I dok DPS očekuje nastavak tradicije, Lekić ipak vjeruje da je vrijeme da se taj krug prekine.
“Ako se složi u mozaik mislim da možemo dođi do nastavka tradicije uspješnih predsjednika za ovu državu”, kaže Škrelja.
Lekić poručuje da treba da pobijedi ličnost koja nema mrlju, u poželjnom zaokretu, da nema aferu.
Trka je počela. Iako još nijesu poznati svi takmičari, jeste da će na stratu ovog puta biti tijesno. Ko će sve krenuti ka cilju, a ko kroz njega proći prvi, saznaćemo 19. marta. Ili dvije sedmice kasnije, ukoliko bude drugog kruga.
