Vlada Bugarske, koja je krajem prošle godine odobrila slanje 100 polovnih oklopnih transportera BTR-60 kao vojnu pomoć Ukrajini, obustavila je taj proces nakon neslaganja oko toga ko treba da plati troškove transporta.
Kako je prenio portal Balkanska bezbjednosna mreža, bugarski ministar odbrane Todor Tagarev naveo je da se u ovom trenutku, sa ostalim resorima Vlade i stranim partnerima, razmatra kako da se taj proces obnovi u toku marta, ali da se radi o komplikovanoj operaciji koja zahtijeva veliki broj željezničkih kompozicija i adekvatno obezbjeđenje transporta.
Tagarev je naveo da makar dio tog transporta treba da bude pokriven novcem iz inostranstva.
Mediji javljaju da se većina obećanih vozila nalazi u blizini granice sa Rumunijom i da zvanična Sofija ne želi da plati prelaz preko rumunske teritorije, s obzirom da Bukurešt nije dozvolio da se taj specijalni transport oslobodi dažbina.
Očekuje se da neka od vodećih zemalja NATO preuzme troškove na sebe, tim prije što je Ukrajina već objavila da nema novca za tako nešto, iako su joj ti transporteri potrebni za nastavak rata.
Procjenjuje se da će, od momenta kada problem bude riješen, biti potrebno oko mjesec dana da svih 100 transportera stigne na željenu lokaciju u Ukrajini.
Priča o bugarskoj donaciji za ukrajinsku vojsku traje od ljeta prošle godine kada se predsjednik Bugarske Rumen Radev javno usprotivio takvoj ideji, ali ga je parlament preglasao, nakon što je Vlada te zemlje iznijela takav predlog.
Oklopni transporteri nijesu bili na jednom mjestu jer se radi o polovnim i rashodovanim transporterima Ministarstva unutrašnjih poslova Bugarske, koji nijesu u aktivnoj upotrebi još od 80-ih godina prošlog vijeka, ali je Ukrajina zaključila da bi joj i takva vozila mogla biti od koristi za popunu jedinica istrošenih ratnim gubicima i intenzivnom eksploatacijom.
Ukrajina više decenija koristi transportere BTR-60, nasljeđene od Sovjetskog Saveza, što bi svakako olakšalo njihovo uvođenje u naoružanje, jer u toj zemlji ima dovoljno obučenih ljudi za korišćenje i održavanje tog oruđa.
S druge strane u stručnoj javnosti na Zapadu pojavile su se nedoumice oko toga kakav je stepen ispravnosti tih vozila, koja nijesu održavana u dugom vremenskom periodu, i da li bi Ukrajina uopšte i trebalo da se trudi da ih dobije.
Analitičar Forbsa Dejvid Eks smatra da se radi o prevaziđenim sredstvima koja ne mogu da budu od velike koristi na savremenom bojištu i da sama činjenica da je Ukrajini stalo do toga da preuzme ta vozila dosta govori o stanju u oružanim snagama te zemlje i ogromnom apetitu za naoružanjem.
Bugarska strana tvrdi da su oklopna vozila u “skoro zadovoljavajućem” stanju i da je važno da se shvati da se u konkretnom slučaju radi o pomoći, a ne o komercijalnoj isporuci.
BTR-60 predstavlja kariku u razvoju sovjetskih oklopnih transportera točkaša, nastalu nakon BTR-152, a prije BTR-70. Proizvođen je u Sovjetskom savezu, u današnjem Nižnjem Novgorodu, kao i po licenci u Rumuniji, gdje je iz fabrika izlazio pod nazivom TAB-71.
Sovjeti su ga proizvodili od 1959. do 1976. godine, dok je u Rumuniji posljednji primjerak proizveden 1990. Pretpostavlja se da je ukupno proizvedeno nešto manje od 27.000 komada.
Osim tri člana posade, u zavisnosti od verzije, BTR-60 može da preveze između sedam i 14 vojnika. Naoružan je teškim mitraljezom KPVT u pokretnoj kupoli, kalibra 14,5 milimetara ikoaksijalnim mitraljezom PKT, kalibra 7,62 milimetra.
Čeoni oklop pruža zaštitu od šrapnela i metaka kalibra 7,62 milimetara iz neposredne blizine, a bočni i zadnji oklop štiti od metaka istog kalibra ispaljenih sa razdaljine veće od 100 metara.
(Beta)
