Profesor fakulteta političkih nauka Miloš Bešić kazao je u emisiji „Oko“ na RTS-u da je odnos Srba i Crnogoraca u pravoslavnom korpusu glavna tema popisa.
„Imamo političke partije koje se organizuju oslanjajući se na jedan ili drugi identitet. Sve se to posmatra na način da se ta podjela između ta dva identiteta posmatra kao da su se sjekirom podijelili. To ima smisla kada govorite o Srbima u Hrvatskoj pa čak i Srbima na Kosovu. Ovdje, ta percepcija je problematična. Tradicionalno, ako pogledate istoriju Crne Gore, pogledate promjene brojeva, pa se vratite u komunističko doba i vidite da ima 80% Crnogoraca“, kazao je Bešić.
Dodaje da u Crnoj Gori ne postoje ekstremi u velikoj mjeri gdje su ili samo Srbi ili samo Crnogorci.
„Biti Crnogorac ne znači odbijanje srpskog identiteta. To znači da iza svih ovih procenata stoje oni koji sjekirom dijele ili si Srbin ili Crnogorac. Vi ako pogledate anketna istraživanja, imate 10-15% onih koji se pišu i kao Srbi Crnogorci. S jedne strane, sa stanovišta političkih podjela u Crnoj Gori u svjetlu konstrukcije crnogorske nacije kao nosioca crnogorske državnosti, to je prilično stabilizovano. To je taj neki procenat i odnos je ustanovljen. Na prošlom popisu jeste bilo manje Srba zbog osjećaja pritiska ali politički faktori ne mogu više na to da utiču. I tokom ovog popisa je crnogorska zajednica bila vrlo aktivna, SPC je u ime Srba bila aktivna i ažurna. Ako pogledate noviju istoriju Crne Gore slažem se sa tezom da je ona stabilna, ali ako pogledate odnose između pravoslavnog korupsa, vidjećete da ste uvijek imali moguću konfuziju – činjenicu da ne možete govoriti o dva nacionalna identiteta na isključiv način, kao što može kod Srba i Hrvata, ili Srba i Albanaca. Oni imaju snažan etnički korijen koji će uvijek da kreira potencijale za promjenu procenata“, kazao je Bešić.
Razlog kašnjenja je bio taj što su opozicione stranke tražile strogu kontrolu, kako listića tako i preko softvera.
„Zbog toga se kasnilo. Promjena vlasti svakako jeste faktor, ali je važno u kojoj mjeri je taj faktor odigrao ulogu. 2003. godine je već uveliko išao projekat nezavisne Crne Gore, a tri godine prije referenduma smo imali popis, a taj broj je svakako referentan. Etnoklijentelizam je vladao u to vrijeme a Srbi su tu trpjeli. Ali ne zato što su Srbi, već zato što su njihove partije bile opozicija. To je bio razlog. Ipak imamo stabilan broj. Vrlo je bitno da na popisu 2011. godine nije bilo suštinski drugačije. Imali ste 2003. godine 3% koji nisu željeli da se izjasne po etnicitetu, a 2011. je to bilo 9%. Pao je broj Srba, ali se vjerovatno i dio njih nije izjasnio“, kazao je Bešić.
Broj Srba po svim opštinama jeste porastao, tvrdi analitičar, ali dodaje da je ranije postojao latentni pritisak.
„Opet kažem, taj broj Srba koji je smanjen 2011. pošao u kategoriju da nisu hteli da se izjasne“, kazao je Bešić.
On dodaje da je na djelu bila i migracija od sjevera ka primorju a to su ekonomske migracije.
„Tu treba pogledati i starosnu u odnosu na etničku strukturu“, kazao je Bešić.
Bešić je govorio o jeziku i kazao da postoji obrazac da je neko Crnogorac ali koji govori srpski i ide u Srpsku pravoslavnu crkvu.
„Nakon referenduma, Crnogorska pravoslavna crkva je imala podršku od 15% dok je to sad samo 7%. Ali tu je bio čitav niz faktora uključujući i njihovu neozbiljnost. U ovim političkim okolnostima ako mislite da će se struktura promijeniti, neće. Suštinski, taj identitet je nerazdijeljen“, kazao je Bešić.
