Za četiri godine koliko ne radi autobuska stanica, beransko autoprevozno preduzeće u stečaju “Simon vojaž” izgubilo je skoro milion i po eura.
Taj novac bi dobili po osnovu naplate peronskih karti, procenta od prodatih karti na biletarnici, ulazaka i izlazaka autobusa, kao i parkiranja u krugu autobuske stanice.
To je računica koju je za Portal RTCG izveo jedan od nekadašnjih šefova po cijenama još od prije više godina.
“U to vrijeme još prije stečaja, mjesečni prihod od peronizacije kretao se oko 12 hiljada eura. Onda ste imali prihod od ulazaka i izlazaka autobusa, u zavisnosti od toga da li su međugradski ili međunarodni, makar sedam do osam hiljada eura. Procenat od prodatih karti na bilatarnici kretao se oko devet hiljada na mjesečnom nivou. To je najprostija računica, a sada je to i više”, kazao je taj sagovornik.
Prema njegovim riječima, kada se 12 hiljada od peronizacije pomnoži sa brojem mjeseci, odnosno četiri godine, dolazi se do sume od 480 hiljada eura, na isti način se od procenta na prodate karte dobija brojka od 432 hiljade eura.
Od ulazaka i izlazaka autobusa za prethodne četiri godine zaradilo makar 336 hiljada eura.
On je istakao da je u svemu ovome na gubitku i država, kojoj se ne naplaćuje PDV na realni autobuski promet.
“Gdje je tu država da reaguje i ko je kriv zbog ovakve situacije, koja je haotična u svakom pogledu i šeta je napravljena zašta god da se uhvatite. Pokradeno je i rastureno preduzeće. Takoreći su ukradeni autobusi koji su prošlog ljeta prodati za svega 34 hiljade eura. I još držite zatvorenu autobusku stanicu, dok neko ne pogine na ulici gdje autobusi kupe putnike” – kaže ovaj sagovornik.
Poručio je i da je autobuska stanica u Beranama do zatvaranja bila najprometnija na sjeveru Crne Gore, i među najprometnijima u državi.
“Sada vidite da li je ova računica o gubitku tačna, i kolika je u tome odgovornost stečajne uprave. Najmanji gubitak zbog toga što autobuska stanica ne radi četiri godine iznosi oko milion i po eura”, zaključio je on.
Za predstavnika bivših radnika i predsjednika štrajkačkog odbora Nenada Radičevića nema dileme da je za zatvorenu autobusku stanicu kriva stečajna uprava.
“Ne vidim razlog da stečajna uprava ne nađe način da otvori autobusku stanicu samo iz bezbjednosnih razloga, ako ništa drugo, pa makar i da se ništa ne naplaćuje. Samo da se narod, odnosno putnici sklone sa ulica i da imaju gdje da sačekuju autobuse” – kaže Radičević.
On naglašava neusmnjivu odgovornost Direkcije za drumski saobraćaj, koja je poslije burnih dešavanja još na početku štrajka, oduzela licencu autobuskoj stanici.
“Ja ne mogu da shvatim i ne želim da vjerujem da nema tog autoriteta u Crnoj Gori koji ne može ovaj problem da riješi. Ili možda nikoga nije briga šta se dešava na sjeveru i u Beranama” – kaže Radičević.
Radičević dodaje da više nemaju povjerenje ni u koga, i da ne znaju kome mogu da vjeruju.“Privredni sud i stečajni upravnik predstavljaju državu. Ako država ovo ne može da riješi, ako ćuti i zatvara oči, onda država ne treba ni da postoji” – kaže ogorčeno Radičević.
Kriza u najvećem autoprevoznom preduzeću na sjeveru države započela je odavno, a kulminirala je u maju 2020., kada su radnici stupili u generalni štrajk.
Tada su im vlasnici bili dužni plate i druga potraživanja za pune dvije godine.Vjerovalo se da će uvođenjem stečaja da se prekine haotično stanje na ulicama u pogledu parkiranja autobusa, ali se to nije dogodilo.
Grupa prevoznika je, zbog ranijih potraživanja na osnovu prodatih karata, odbijala da koristi usluge autobuske stanice, a Direkcija za drumski saobraćaj je ukinula licencu autobuskoj stanici.
Iz te Direkcije Ministarstva kapitalnih investicija (MKI) tada je rečeno da su sve činili u proteklom periodu, odnosno da se „intezivno radilo na rješavanju problema funkcionisanja autobuske stanice Berane“.
“Da ništa nije rađeno, jasno je vidljivo. Autobuska stnica, sa najboljom infrastrukturom u državi, na najboljem mjestu, u srcu grada, ne radi već skoro četiri godine. Ko je radio, šta je radio i kako je radio, mi smo odavno zatražili da ispita specijalno državno tužilaštvo, ali na naše prijave još nemamo nikakav odgovor” – kazao je Radičević.
Njemu je, dodaje, neshvatljivo, da se ni jedan državni organ i ni jedna državna institucija nisu oglasili jednim jedinim slovom ili riječju u vezi sa ovim krupnim problemom ne sjeveru Crne Gore.
Adrovića niko ne pominje
Niko više ne pominje bivšeg vlasnika Mehmeda Adrovića, visokog funkcionera Demokratske partije socijalista.
Protiv njega je, podsjetimo, lukseburgški državljanin Simon Bernard podnio krivičnu prijavu SDT za zloupotrebu službenog položaja i navodnog falsifikovanja njegovog potpisa.
Ne pominje se ni ime sadašnjeg stečajnog upravnika Lada Šekularca protiv kojega su SDT podnesene dvije krivične prijave zbog prodaje devet najboljih autobusa za samo 34 hiljade eura.
(Portal RTCG)
