Američki zvaničnici razrađuju plan smanjenja globalnih cijena nafte koji nikada ranije nije bio isproban.
Ovaj plan razrađuju kako bi spriječili produbljivanje ekonomske krize i nestašicu hrane, piše Njujork Tajms.
Taj plan bi, kako se navodi, bio usklađen sa evropskim sankcijama i omogućio bi održavanje isporuka ruske sirove nafte na globalna tržišta i to po značajno sniženoj cijeni.
List navodi da u Bijeloj kući strahuju da bi nova serija evropskih sankcija, usmjerenih na globalni prekid protoka ruske nafte do kraja godine, mogla da dovede do brojnih skokova cijena energenata, što bi dodatno ugrozilo već opetećene potrošače i gurnulo SAD i druge ekonomije svijeta u ozbiljnu krizu i odricanja.
Taj lanac događaja mogao bi da pogorša ionako ozbiljnu nestašicu hrane koja muči mnoge zemlje širom svijeta.
Analitičari su izračunali da bi smanjenje zaliha nafte moglo dovesti do porasta cijena tog energenta na 200 dolara po barelu ili više, što znači da bi Amerikanci za galon benzina plaćali sedam dolara.
Dok je američki predsjednik Džo Bajden pritiskao Evropu da zaustavi uvoz ruske nafte zbog napada na Ukrajinu, neki analitičari, kao i glavni ekonomski saradnici predsjednika sada strahuju da bi takva politika mogla da rezultira time da ogromne količine ruske nafte, koja čini nešto manje od desetina svjetske ponude, iznenada budu skinute sa globalnog tržišta.
Potencijalno novi naftni šok koji bi dodatno ugrozio globalnu ekonomiju, a možda i izglede za reizbor predsjednika Bajdena, podstakli su administraciju u Vašingtonu da počne da ubjeđuje svjetske lidere i poslovne krugove širom svijeta da potpišu saglasnost za globalno ograničenje cijene ruske nafte.
Zvaničnici administracije i sam Bajden ukazuju na to da je cilj dvostruk: smanjiti priliv novca ruskoj ratnoj mašineriji i ublažiti pritisak na potrošače širom svijeta koji se suočavaju sa konstantnim porastom cijena goriva.
Taj plan ne bi uticao na evropske sankcije, tvrdi Bijela kuća, ali bi ublažio neka druga ograničenja pod uslovom da se transportovana ruska nafta prodaje po cijeni koja nije veća od one koju bi odredile Sjedinjene Države i njeni saveznici.
To bi omogućilo Moskvi da nastavi transport nafte u ostatak svijeta, a nafta koja se sada isporučuje u Francusku ili Njemačku, odlazila bi i drugim naručiocima u Centralnoj Americi, Africi, Kini i Indiji, ali po sniženoj cijeni.
Pojedini ekonomisti i stručnjaci za naftnu industriju skepticni su da će ova ideja zaživjeti i upozoravaju da bi plan uglavnom mogao da doprinese povećanju zarade naftnih rafinerija, a da bi Rusija i njeni saveznici mogli glatko da odbiju da svoju naftu prodaju po cijeni koju diktiraju SAD.
(Tanjug)
