Nakon odluke niskobudžetnih aviokompanija da prestanu sa letovima ka Crnoj Gori, ista sudbina zadesila je i naše susjedstvo. Naime kako piše Al Džazira – Balkan, prevoznici se poslednjih mjeseci povlače iz Bosne i Hercegovine, zemlje koja nema svoju nacionalnu kompaniju za prevoz putnika u vazdušnom saobraćaju.
Prvo je mađarska privatna kompanija Wizz Air zatvorila svoju bazu na Međunarodnom aerodromu Sarajevo. Potom se irski prevoznik Ryanair povukao sa letovima iz Tuzle. Uslijedilo je još nekoliko rezanja linija iz Banje Luke, da bi konačno Wizz Air donio odluku o zatvaranju svoje baze na Međunarodnom aerodromu Tuzla i prebacivanju dva bazna aviona na druge aerodrome.
Portal podsjeća, da spomenute kompanije nisu to učinile samo u Bosni i Hercegovini, ali je za ovu državu simptomatično da se njihov odlazak teško, sporo i relativno skupo može nadoknaditi. Tuzlanski aerodrom je u julu ove godine ostvario rekord u broju prevezenih putnika u jednom mjesecu – 69.378, dok mu se približava Aerodrom Banja Luka. Razlika je u tome, što u Tuzlu sada slijeću samo avioni Wizz Aira, uz sezonske čarter linije turskog Freebird Airlinesa. Pretpostavlja se da će broj prevezenih putnika u Tuzli po zatvaranju baze pasti četiri puta.
Kao osnovne razloge donošenja takvih odluka aviokompanija iz aerodroma navode uvođenje takse (naknade) koju plaćaju operatori vazduhoplova po prevezenom putniku u odlasku i visini naknade koju plaćaju operatori vazduhoplova po toni prevezenog tereta u odlasku sa aerodroma u Bosni i Hercegovini. Tu odluku je donijela Direkcija za civilno vazduhoplovstvo BiH (BHDCA), a visina takse je 1,5 eura po putniku.
„Znamo da je Bosna i Hercegovina posljednja država koja je uvela ovu naknadu, a koja je preporuka Međunarodne organizacije za civilno vazduhoplovstvo (ICAO) i čija je namjena adekvatno ispunjavanje nadležnosti BHDCA u oblasti civilnog vazduhoplovstva, kako za razvoj i unapređenje kroz angažovanje kvalifikovanog i iskusnog vazduhoplovno-stručnog kadra, te specijalističko i tehničko osposoblјavanje, tako i za unapređenje bezbjednosti letjenja u generalnoj avijaciji i podizanje nivoa vazduhoplovne bezbjednosti na međunarodnim aerodromima u BiH. BHDCA se prilikom utvrđivanja visine naknade u Bosni i Hercegovini rukovodila i upoređivala visinu naknade sa naknadama koje imaju države u okruženju, te se naknada koja je propisana u BiH kreće u tim okvirima“, poručuju iz Direkcije.
Dakle, ispada da su aerodromi u pokušaju da zadrže strane aviokompanije, njih spašavale dodatnih troškova, stavljajući sebe u dužnički zalog. I sada gube i jedno i drugo. I brojne letove i novac za kompenzaciju izgubljenih troškova BHDCA?
Al džazira Balkan, takođe se osvrće i na činjenicu da se, na bh. aerodromima se (pre)često mijenjaju direktori, gube se niti poveznice sa ranije preuzetim obavezama. Upoznavanje novih traje predugo i dolazi do šuma u komunikaciji. Vlade i budžeti već izdvajaju značajne novce za subvencije u aviosaobraćaju. Trebalo bi naći mjeru i balans u potrebama i mogućnostima. Postojeći aerodromi su izgrađeni u prošlom sistemu i, osim onoga u Sarajevu, svi se bore da prežive. Istovremeno se izdvajaju milioni eura za gradnju novih aerodroma u Bihaću i Trebinju.
Trenutno je sarajevski aerodrom po prometu u prvih pola godine deveti u regionu, tuzlanski i banjalučki su na 11. i 12. mjestu, dok je mostarski 21. Na evropskom nivou je sarajevski aerodrom na 157. poziciji.
(balkans.aljazeera.ne)
