Navršilo se 18 godina od ubistva istaknutog policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića a crnogorske institucije još nijesu dale potpuni odgovor na pitanje ko je odgovoran za taj zločin. Sudski postupak traje godinama ali umjesto finalne presude, nova ročišta zakazana su za septembar.
Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je ispred svoje kuće u Podgorici, u naselju Tološi, sat iza ponoći 30. avgusta 2005. godine.
Optuženi Saša Boreta, Ljubo Bigović, Milan Šćekić i Ljubo Vujadinović su u više presuda osuđeni na po 30 godina zatvora za ovo ubistvo, ali su drugostepena vijeća obarala te presude. Kako je ranije saopštvano, razlog su bile bitne povrede odredaba krivičnog postupka, koje su često rezultirale povredom prava na odbranu i pravično suđenje.
Promijenjeno je i više sudskih vijeća, a slučaj je dospio i do Ustavnog i Suda za ljudska prava u Strazburu.
Nakon četiri godine suđenja, 2009. godine donesena je prva osuđujuća presuda protiv optuženih za ubistvo inspektora Šćekića. Presudu je donio tadašnji sudija Lazar Aković u čijoj je presudi uočena tehnička greška, zbog koje je trebalo da odgovara ali je u međuvremenu prešao u advokaturu.
Potom je uslijedio niz obrta i novih procesa da bi u posljednjem navratu, 5. septembra 2022. godine, Apelacioni sud ukinuo osuđujuću presudu protiv optuženih i predmet vratio na ponovno suđenje.
Tako su odlaganja i nova suđenja dovela do toga da sudski postupak za ovaj zločin još traje.
Slavica Šćekić, sestra pokojnog Slavoljuba Šćekića, ,kazala je za Portal RTCG da je ubistvo njenog brata zločin bez kazne.
“Osamnaest godina je od ubistva moga brata Slavoljuba, a počinioci njegovog ubistva još uvijek nijesu osuđeni za zločin, niti su privedeni licu pravde nalogodavac i pomagači iz ANB-a. Ubistvo moga brata je zločin bez kazne”, kazala je Slavica.
Za ovaj zločin, Slavica Šćekić krivi državu, prethodnu i sadašnju vlast.
“Prethodnu zato što nije zaštitila moga brata? Sadašnju vlast krivim, zato što nije htjela ili nije smjela da rasvijetli u potpunosti njegovo ubistvo, ali i osudi lica, protiv kojih se vodi sudski postupak, skoro dvije decenije”, kazala je Slavica.
Poručuje da je jako ogorčena na, kako je kazala, nečasno postupanje države prema slučaju ubistva njenog brata Slavoljuba.
“Ogorčena sam na sve one, koji nijesu htjeli ili nisu smjeli da osude počinioce njegovog ubistva, na maksimalne kazne zatvora. Neka se stide svi oni pojedinci iz vlasti, kojima nije prioritetan slučaj ubistva moga brata Slavoljuba”, poručila je Slavica Šćekić.
Advokat Veselin Radulović kazao je za Portal RTCG da 18 godina od ubistva Slavoljuba Šćekića, bez pravosudnog epiloga tog zločina, bez pravnosnažno osuđenih izvršilaca i nalogodavaca, nerasvijetljena pozadina tog zločina i u krajnjem izostanak pravde, pokazuju da se crnogorsko pravosuđe nije oslobodilo “nasljeđa Vesne Medenice i drugih višegodišnjih rukovodilaca u pravosuđu”.
“Takođe, pravosuđe se nije oslobodilo nasljeđa ni onih čijom voljom su Medenica i ostali čelnici pravosuđa bili na tim pozicijama. Akteri organizovanog kriminala nijesu i ne mogu biti jači od države, ali ovaj slučaj upravo pokazuje da su oni kontrolisali funkcionere od čije volje su zavisili rezultati borbe protiv organizovanog kriminala”, poručio je Radulović.
Na žalost, kaže naš sagovornik, iako se funkcioneri smjenjuju na vlasti, ta kontrola i dalje postoji.
“To pokazuje da je korupcija postala model ponašanja većine funkcionera i samo njihovim procesuiranjem i pravnosnažnim osuđivanjem možemo se nadati da će slučaj ubistva Slavoljuba Šćekića biti potpuno rasvijetljen”, poručuje Radulović.
Programski direktor Građanske alijanse Milan Radović kazao je da naše institucije nijesu uložile dovoljno napora da se sudski postupci poput ovog za ubistvo Slavoljuba Šćekića riješe u razumnom roku.
Takve presude će, kaže Radović, voditi ka lošijim ocjenama rada pravosuđa i u narednim izvještajima Evropske komisije.
U vrijeme ubistva inspektora Šćekića ministar unutrašnjih poslova bio je Dragan Đurović, koji je u jesen 2003. godine, kao DPS kadar naslijedio nestranačku ličnost Milana Filipovića.
“Ili će se otkriti ubica Duška Jovanovića ili ja neću biti ministar”, saopštio je tadašnji ministar Đurović, nakon što je 27. maja 2004. godine ispred redakcije ubijen urednik “Dana” Duško Jovanović.
Iako ubistvo Jovanovića (a kasnije ni Šćekića), nije riješeno, već je napravljeno niz procesnih grešaka ponajviše tima tužilaca u noći nakon hapšenja zasad jedino pravosnažno osuđenog Damira Mandića, ministar nije podnio ostavku.
(Portal RTCG)
