Sutkinja Vrhovnog suda Crne Gore, Milenka–Seka Žižić, potpisala je u septembru 2012. godine ugovor sa državom kojim joj je omogućeno da stan od 90 kvadrata u ekskluzivnom naselju Pod Goricom otkupi za 59 eura i devet centi, koliko iznosi mjesečna rata koju, počev od godine kada je ugovorila otkup, treba da uplaćuje do 2032. kako bi postala i formalni vlasnik nekretnine.
Prvobitna vrijednost stana od 90 kvadratnih metara, piše u obračunskoj listi tadašnje Vlade, na čijem je čelu bio Milo Đukanović, u koju je Libertas press imao uvid, iznosila je 58.500 eura, odnosno 650 eura po jednom kvadratnom metru.
Ta cijena je, odlukom države, umanjena za 46.800 eura, pa je kvadrat sutkinjinog stana Pod Goricom tada obračunat 130 eura, odnosno 11.700 eura ukupno.
Cijena kvadratnog metra je, potom, uvećana za 27,5 eura zbog uračunate kamate jer je Žižićevoj omogućeno da stan otplati na 240 rata.
Tako je tadašnja sutkinja Višeg suda u Podgorici nekretninu od 90 kvadrata u naselju Pod Goricom dobila za ukupno 14.181,14 eura.
Da se odlučila da ga danas pazari, Žižić bi za njega, sudeći po informacijama agencija za nekretnine koje je Libertas kontaktirao, morala da iskešira od 130.000 do 180.000 eura, što je minimum 115.819 eura više od cijene po kojoj joj je država prodala stan.
U ugovoru o kupovini stana po povoljnim uslovima, koji je Žižić potpisala sa Vladom Crne Gore, piše da je sutkinja 23. jula 2012. godine zakupila stan Pod Goricom sa pravom otkupa po povoljnim uslovima.
“Žižić Milenki, sudiji Višeg suda u Podgorici, u cilju trajnog rješavanja stambenog pitanja, dodjeljuje se u zakup na neodređeno vrijeme s pravom kupovine po povoljnim uslovima, stan u Podgorici… površine 90 kvadrata”, glasi rješenje Komisije za stambena pitanja Vlade Crne Gore, koje je 23. jula 2012. godine potpisao tadašnji predsjednik komisije Slavoljub Stijepović.
Međutim, sutkinja Žižić je Libertasu kazala da joj je stan na korišćenje dodijeljen tri godine ranije.
“Službeni stan mi je na korišćenje dodijeljen 2009. godine, a ne 2012. godine, kako navodite”, odgovorila je Žižićeva Libertasu.
U ugovoru o kupovini 2009. godina se nigdje ne pominje.
Na pitanje kako je odabrana da zakupi, a potom po povoljnim uslovima i otkupi stan od Vlade Crne Gore od 90 kvadrata po cijeni od 14.181,14 eura, odnosno da li je bio raspisivan konkurs i koji su bili uslovi, Žižić je odgovorila:
“Pravo da otkupim stan po povoljnim uslovima realizovala sam 2012. godine, po sopstvenom zahtjevu, uz saglasnost Vlade Crne Gore, a u skladu sa tada važećim propisima. Umanjenja i povoljniji uslovi za kupovinu stana obračunati su na osnovu dužine mog radnog staža koji je tada iznosio 21 godinu, a da sam i dalje bila sudija bez riješenog stambenog pitanja i bez bilo kakve imovine”.
U godini kada je potpisala ugovor o kupovini 90 kvadrata Pod Goricom, Žižić je prijavila od 1.970 do 2.118,51 euro mjesečne zarade u podgoričkom Višem sudu, kao i 400-420 naknade za rad u Sudskom savjetu.
U to vrijeme, piše u izvještaju Agencije za antikorupciju (ASK), Žižić je imala 3.043 akcije u podgoričkim Plantažama i 32 akcije u Željezari Nikšić, ali se ne navodi njihova vrijednost.
Kao pokretnu imovinu, Žižić je prijavila vozilo “golf”, tada staro tri godine, a koje je kupila na lizing.
U izvještaju ASK-a o imovini sutkinje za 2012. godinu navodi se “naknada štete od 8.566 eura po odluci Osnovnog suda” i naknada od 5.346 eura “po osnovu pogrešno obračunatog ličnog dohotka”.
Žižić: Sudijama je moralo biti riješeno stambeno pitanje
Sudija Vrhovnog suda, Milenka Žižić, kazala je Libertasu da je od 2008. godine radila kao sutkinja u Specijalizovanom odjeljenju za krivična djela organizovanog kriminala, korupcije, terorizma i ratnih zločina Višeg suda u Podgorici.
“S obzirom na to da nijesam iz Podgorice, u tom periodu sam na posao putovala, uglavnom autobusom, jer mi je vozilo koje sam imala bilo zapaljeno i uništeno”, rekla je ona Libertasu.
Evropska zajednica je, navela je ona, “u to vrijeme ukazala na neophodnost postizanja pune ekonomske nezavisnosti sudija koje su postupale u Specijalizovanom odjeljenju”.
“Pri čemu se podrazumijevalo da je njima moralo biti riješeno stambeno pitanje, pogotovo zbog činjenice da oni podliježu posebnom režimu ličnog obezbjeđenja, odnosno, u konkretnom slučaju, procjeni moje bezbjednosti kao samohrane majke i bezbjednosti moje djece, od kojih je jedno tada bilo maloljetno. Ovo me je i rukovodilo prilikom donošenja odluke da zahtijevam da mi se riješi stambeno pitanje u skladu sa tada važećim propisima, imajući u vidu bezbjednosne procjene zbog predmeta po kojima sam postupala, a sve u skladu sa uslovima koje sam ispunjavala”, rekla je Žižić Libertasu.
Tužilaštvo formiralo predmet
Administrativni odbor Skupštine Crne Gore jednoglasno je 22. decembra prošle godine odlučio da predloži crnogorskom parlamentu da odobri krivično gonjenje poslanika DPS-a, Predraga Boškovića, Dragice Sekulić i Suzane Pribilović, i njihovih kolega iz Socijaldemokrata, Ivana Brajovića i Damira Šehovića, zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj prilikom rješavanja stambenih potreba funkcionera.
Skidanje imuniteta poslanicima zatražilo je Specijalno državno tužilaštvo, nakon što je formiralo predmet po krivičnoj prijavi Vlade od 13. oktobra.
Osim poslanika, za krivično djelo zloupotreba službenog položaja prilikom rješavanja stambenih potreba funkcionera, Specijalno tužilaštvo sumnjiči i Budimira Šegrta, Sanju Vlahović, Suada Numanovića, Dražena Miličkovića, Osmana Nurkovića, Jelenu Radonjić i Aleksandra Jovićevića.
Poslanici su tada odbacili sumnje SDT-a, navodeći da su radili po zakonu i u skladu sa zaključcima Vlade. Smatraju da je riječ o politički motivisanom procesu.
(Press)
