“Prošla godina je bila užasna za Crnu Goru koja je imala i još ima bolju šansu od svih zapadnobalkanskih zemalja da se pridruži Evropskoj uniji, ako izađe iz političke krize”, rekao je u intervjuu za Glas Amerike Edvard Džozef, američki ekspert za Balkan.
Džozef je ocijenio da su, umjesto da se usredsrede na taj cilj, političke partije otišle u suprotnom smjeru. To je, kako smatra, slučaj i sa vladom premijera Dritana Abazovića, kojoj je prije gotovo pet mjeseci izglasano nepovjerenje u parlamentu.
“Prvo sa temeljnim ugovorom sa crkvom, zatim bizarnom odlukom da – dok Rusija napada Ukrajinu i ima destabilibizujuće namjere na Balkanu – smijeni uglednog direktora obavještajne službe, te ovim protivustavnim potezom da promijeni predsjednička ovlašćenja i nekako izabere novu vladu. Znači veoma loše greške u prošlosti. Nada je da će u 2023. godini izbori otvoriti novo poglavlje za Crnu Goru“, naglašava Džozef, predavač na Školi za napredne međunarodne studije (SAIS) Univerziteta Džons Hopkins.
Uprkos tome što još nema naznaka skorog rješavanja krize, Džozef upozorava da trenutno stanje nije održivo, te da očekuje dogovor o izborima, posebno nakon – kako ističe – neuspjelog protivustavnog napora da se formira nova vlada.
“Partije nisu bile neuspješne zato što se jedna stranka povukla ili tako nešto. Razlog zašto je propalo je zato što je to protivustavan napor da se formira vlada na osnovu neustavnog zakona. Crna Gora mora hitno da povrati ustavni poredak. Veoma je važno imenovati te sudije (Ustavnog suda). Morate da imate ustavnu osnovu. Bez Ustava, osnovnih usaglašenih pravila i ograničenja na poteze političkih partija i aktera i samih građana, nemate ni zemlju“.
Glas Amerike: Evropska unija je prošlog mjeseca u Crnu Goru poslala svoje izaslanike – ministre vanjskih poslova Slovenije i Austrije – koji su upozorili da bi EU mogla da razmotri zaustavljanje pregovaračkog procesa ako se ne uspostavi puna funkcionalnost demokratskih institucija, naročito Ustavnog suda. Koliko su ozbiljna ta upozorenja? Da li će se Brisel odlučiti na taj korak ako crnogorski lideri ne budu uskoro preduzeli ono što se od njih traži?
Džozef: Čak i ako ne znače bukvalno da će proces pristupanja biti prekinut, te poruke su i dalje veoma ozbiljne. Vjerujem i da su Sjedinjene Države uputile slične poruke o koracima koje bi Crna Gora trebalo da preduzme, kao i onima koje ne bi trebalo da preduzme, kao što je formiranje neustavne vlade. Ono što je komplikovano u pogledu prekida pregovora sa Crnom Gorom i što se ja pitam jeste: Kako Evropska unija može da suspenduje pregovore sa Crnom Gorom, zbog nepoštovanja sopstvenih zakona, kada ne prekida pregovore sa Srbijom, koja aktivno krši propise Evropske unije? To je jasna razlika. Crna Gora je neuspješna u poštovanju sopstvenih pravila, dok Srbija krši pravila EU o veoma ozbiljnom pitanju – jedinstvenom stavu o Rusiji koja vodi najozbiljniji rat u Evropi od Drugog svjetskog rata. Ovo nije neki mali spor ili tenzija. Riječ je o strateškom problemu za Sjedinjene Države i Evropu, sa čak prijetnjom upotrebe nuklearnog oružja. To nije šala. To znači da je Evropska unija u lošoj poziciji. Kako može da zaustavi pregovore sa Crnom Gorom kada Srbija preduzima korake koji nanose štetu i ugrožavaju samu Evropsku uniju.
Glas Amerike: Kakve bi mogle da budu posljedice, kada je riječ o evropskim integracijama Crne Gore, ako se kriza ne riješi?
Džozef: Postoji niz. Evropska unija i dalje može da preduzme mjere. To nije jednostavno odluka – biće pregovora ili ne. Evropska unija ima druge načine da utiče u političkom i finansijskom smislu i tako privuče pažnju. Na kraju, crnogorski građani moraju da se angažuju. Evropska unija i Sjedinjene Države moraju da stave do znanja ne samo liderima, već i građanima, kakve će biti posljedice po njih samih zbog ovakvih neodgovornih političkih igara, neuspjeha u donošenju odluka kao što je imenovanje sudija. Građani moraju da razumiju da postoje konkretne potencijalne posljedice koje će ih pogoditi ako jednostavno dozvole ili čak ohrabruju lidere da preduzimaju takve korake. I glasačko pravo je konačna kontrola nad ovim neodgovornim liderima i građani to moraju da uvide. Evropska unija i Sjedinjene Države moraju da stave do znanja ko je odgovoran, ko su akteri koji ugrožavaju stabilnost i prosperitet Crne Gore, a zatim da se biračima omogući da pozovu te lidere na odgovornost. To je na kraju jedini način da se ubijede lideri da popuste, da riješe krizu i donesu neophodne kompromisne odluke.
Glas Amerike: Sjedinjene Države su bili prilično jasne u stavu da bi neuspjeh u obnovi demokratskih institucija u Crnoj Gori doveo do eskalacije političkih i socijalnih tenzija, dalje unazadio proces pristupanja Evropskoj uniji i oslabi njene odnose sa saveznicima. Kakve bi bile posljedice nerešavanja krize po odnose Vašingtona i Podgorice?
Džozef: Crna Gora je članica NATO-a koji je direktno uključen u davanju podrške Ukrajini u ovoj ključnoj borbi. I ovo nije vrijeme za bilo koju evropsku zemlju, naročito veoma malu kao što je Crna Gora, da se ponaša neodgovorno. Sjedinjene Države imaju mnoga sredstva uticaja. Ponoviću – da bi bile efikasne, ključno je za SAD i EU da stave do znaja da će lideri u Crnoj Gori koji se ponašaju neodgovorno biti prozvani zbog toga, kao i njihove stranke. I građani će znati koga SAD i EU krive zbog omogućavanja i uvođenja Crne Gore u krizu. Ono što je ohrabrujuće je što nije uspio ovaj napor da Miodrag Lekić bude premijer vlade, koja ne bi imala pravne osnove, prema Ustavu. To bi trebalo da bude prekretnica – taj neuspjeli napor kojim se zaista došlo blizu do uništavanja ustavnog poretka. Nakon što je to propalo, izbori su neminovni i stranke treba sada da zauzmu svoje pozicije i ubijede birače da one imaju najbolju opciju za stabilnost i prosperitet zemlje.
Glas Amerike. Da li su neuspjehu u formiranju vlade, na osnovu spornih izmjena Zakona o predsjedniku, doprinijele upozoravajuće poruke SAD i EU da se to ne čini?
Džozef: Siguran sam da je to bio slučaj. Siguran sam da su, kako to diplomate vole da kažu, iza zatvorenih vrata vođeni otvoreni razgovori koji su ubijedili neke od ključnih aktera da odustanu i da razumije da postoje limiti do kojih politički lideri mogu da nanose štetu demokratiji i Ustavu. Tako da je taj protivustavni napor sa Lekićevom vladom završen i sada je vrijeme usredsrediti se na izbore i preduzimanje odgovornih koraka da se zemlja stabilizuje i učvrsti ustavni poredak, imenuju sudije i krene se ka novoj vladi i da se uradi ono što je Abazović obećavao. Bez obzira ko je lider nove vlade, da se uradi ono što je Abazović trebalo da uradi – a to je da članstvo u Evropskoj uniji bude u središtu pažnje i nešto u pogledu čega mogu da se usaglase i ujedine sve fakcije u Crnoj Gori.
Glas Amerike: Kakve bi bile posljedice po odnose SAD i Crne Gore, ako bi oživjeli napori da se formira vlada na osnovu spornih izmjena, i sa Demokratskim frontom (DF)? Da li bi to dovelo do izolacije Crne Gore?
Džozef: Američki zvaničnici znaju kakve bi bile posljedice i najbolje je njih pitati za to. Uvjeren sam da su oni to prenijeli ne samo DF-u, već i drugima, da bi postojale ozbiljne reperkusije. Da ovo nije šala, ili neka balkanska ekscentričnost. Ovdje je riječ o ratu u Ukrajini, koji je Rusija pokrenula. To je katastrofa izzvana nesposobnošću Vladimira Putina, njegovom arogancijom i korupcijom. Crnogorski građani, uključujući i one koji se identifikuju kao Srbi, moraju da znaju da Putinov rat ubija i Ruse i da se njime ništa ne postiže. I ovo nije vrijeme za malu zemlju kao što je Crna Gora da se igra sa političkim partijama koje su priklonjene ili lojalne Rusiji, predvođenoj Vladimirom Putinom. I uvjeren sam da su i SAD i EU to prenijele.
Glas Amerike: Kao što sam ranije pomenula, Evropska unija je u Crnu Goru poslala svoje izaslanike da bi ukazala na ozbiljnost situacije. Da li bi i SAD trebalo da budu proaktivnije i uključenije u rešavanju krize u Crnoj Gori?
Džozef: Ne želim da određujem kakvi će biti napori američke vlade, kao što ni ona ne želi da se miješa u crnogorsku politiku. Tu postoji balans koji morate da poštujete. Crna Gora je suverena zemlja, demokratija. I postoje ograničenja u pogledu šta se može uraditi spolja. Međutim, nema ograničenja kada je riječ o ukazivanju na posljedice. Crna Gora je članica NATO-a i kao takva ima svoje obaveze. Nije u njenom interesu da prati put Srbije i da ima proruske stranke u vladi. To nije opcija kada ste u NATO-u. Ni jedna zdravorazumska zemlja ne želi da ima veze sa Rusijom Vladimira Putina, koja će biti oslabljena država, a ne sila. I biće oslabljena narednih decenija. Proruski nastrojeni crnogorski građani mogu da razgovaraju sa Rusima koji su pobjegli iz Rusije, da ih pitaju šta misle. Zašto su u Crnoj Gori? Zašto se ne bore u Ukrajini u tom velikom patriotskom ratu? Samo ih pitajte. Bilo koji crnogorski građanin – Srbin, Crnogorac, Albanac, Bošnjak ili Hrvat – može da pita bilo kog Rusa zašto je u Crnoj Gori i zašto se u Ukrajini ne bori za Rusiju Vladimira Putina.
Glas Amerike: Vijest koja je izazvala brojne reakcije u Crnoj Gori je i odluka crnogorskih ministara pravde i finansija da prisustvuju akademiji kojom je obilježen neustavni Dan Republike Srpske. Iz crnogorske vlade je saopšteno da oni tamo nisu bili kao vladina delegacija, ministar finansija je naveo da je bio u lično ime. Njihovo prisustvo kritikovale su vlasti BiH, kao i Majke Srebrenice. Kakva se poruka šalje ovim potezom crnogorskih ministara?
Džozef: To ne bi trebalo da kritikuju samo Majke Srebrenice. To bi trebalo da kritikuju i zvaničnici SAD i Evropske unije. To je sramno. Prvo, teško da se može koristiti taj termin “u lično ime”. Ti ljudi nisu podnijeli ostavke na svoje položaje, i dalje su u crnogorskoj vladi. Čak i ako ne predstavljaju Crnu Goru protokolarno, oni su de fakto crnogorski zvaničnici. I njihovo prisustvo apsolutno nema dobar povod, dijelom i zato što je to obilježavanje osmišljeno da bude maksimalno provokativno u trenutku kada Milorad Dodik ponovo prijeti secesijom, i kada dodjeljuje nagradu Vladimiru Putinu koji svojom bezobzirnošću i nekompetentnošću ugrožava sve građane na Balkanu.
Glas Amerike: Da li takvi potezi mogu da podriju dobrosudsjedske odnose po kojima je Crna Gora do sada bila poznata i pozdravljena?
Džozef: Da, naravno. To je bio potpuno nepromišljen, provokativan i nepotreban potez. Ne treba zaboraviti da je bivši crnogorski ministar pravde bio prinuđen da podnese ostavku zbog izjava o Srebrenici. U Crnoj Gori žive Bošnjaci i Srbi. Želi da ima dobe odnose sa Bosnom i Hercegovinom, uključujući sa Republikom Srpskom i sa Srbima. Nema ništa pogrešno u održavanju dobrih odnosa sa bosanskim Srbima. Međutim, ovo je bilo potpuno nepotrebno i destruktivno za odnose Crne Gore sa Bosnom i Hecegovinom, i na kraju će biti destruktivno za interese Srba u Bosni i u Crnoj Gori.
