Iako je Ustavni sud juče proglasio neustavnim odredbe zakona na osnovu kojih su stotine povlašćenih javnih funkcionera i službenika dobili stanove ili povoljne stambene kredite, upitno je da li država može uraditi išta kako bi povratila ono čime je protivpravno “nagradila” mnoge sudije, tužioce, ministre, poslanike…
Da je pitanje ima li država ikakav mehanizam na raspolaganju, proizilazi i iz odgovora zaštitnice imovinsko-pravnih interesa Bojane Ćirović. Upitana hoće li država tražiti da funkcioneri i službenici vrate stanove i kredite koje su dobili na osnovu neustavnih odredbi zakona, Ćirović je odgovorila da nije imala uvid u odluku suda, dodajući da nisu poništene odluke o dodjeli stanova i kredita, već određene odredbe Zakona o održavanju stambenih zgrada.
Na osnovu odredbi tog propisa, Vlada je, dok je njom upravljala Demokratska partija socijalista (DPS), “skućila” po povlašćenim uslovima mnoge ljude iz sistema.
Ćirović je kazala da se u trenutnoj situaciji mora cijeniti “savjesnost lica koja su kroz pravne poslove” stekla stanove i kredite, kao i činjenica da su okončani postupci (dodjele stanova i kredita).
“Na ocjenu da li bi se traženom izmjenom povrijedilo pravo savjesnog trećeg lica, upućuje odredba člana 67 Zakona o Ustavnom sudu, kojom odredbom je dat rok od šest mjeseci za pokretanje postupka. Takođe, odluke Ustavnog suda u smislu odredbe člana 152 Ustava, nemaju retroaktivno dejstvo, jer zakon, odnosno odredba prestaje da važi danom objavljivanja odluke Ustavnog suda”, navela je Ćirović.
Članom 67 Zakona o Ustavnom sudu kaže se da svako kom je povrijeđeno pravo konačnim ili pravosnažnim pojedinačnim aktom, donijetim na osnovu zakona ili drugog propisa i opšteg akta za koji je odlukom suda utvrđeno da nije bio ili da nije u saglasnosti s Ustavom – ima pravo da traži od nadležnog organa izmjenu tog akta.
Međutim, članom 152 Ustava propisano je da se zakon ili drugi propis, odnosno pojedine njihove odredbe za koje je odlukom suda utvrđeno da nisu saglasne s Ustavom ili zakonom, ne mogu primjenjivati na odnose koji su nastali prije objavljivanja odluke suda ako do tog dana nisu pravosnažno riješeni.
KO UTVRĐUJE ČIJI JE RAD OD INTERESA ZA DRŽAVU
Ustavni sud ocijenio je, između ostalog, da u vrijeme važenja nije bila u saglasnosti s najvišim pravnim aktom ni odredba Zakona o održavanju stambenih zgrada kojom je bilo propisano da se postupak, način i kriterijumi za rješavanje stambenih potreba sudija, državnih tužilaca i sudija Ustavnog suda, uređuju aktima Sudskog savjeta, Tužilačkog savjeta i Ustavnog suda.
“… Ustavni sud je utvrdio da je zakonodavac pitanja koja po svojoj prirodi predstavljaju zakonsku materiju, shodno praksi Evropskog suda za ljudska prava, prenio na Vladu, organe lokalne samouprave, Sudski savjet, Tužilački savjet i Ustavni sud, umjesto da ih sam uredi zakonom. Time je, prema ocjeni suda, prekoračio svoja ustavna ovlašćenja”, saopštio je juče portparol Ustavnog suda Danilo Ajković.
Sud je ukazao na odredbu (čl. 29 stav 1) zakona kojom je bilo propisano da stambene potrebe mogu rješavati Vlada ili organ lokalne samouprave za “lica čiji je rad od interesa za državu, odnosno jedinicu lokalne samouprave”. Po ocjeni suda, kako je naveo Ajković, ta odredba nije bila dovoljno jasna i precizna, jer nije bilo propisano ko i po kojim kriterijumima utvrđuje da je nečiji rad od interesa za državu ili jedinicu lokalne samouprave, te da li se ta lica nalaze u privilegovanom položaju u odnosu na druge zaposlene.
“Zakon nije određivao ni koji je organ nadležan da utvrđuje taj status, niti postupak po kojem se on utvrđuje”, rekao je Ajković, podsjetivši da je sud u ovom predmetu odlučivao po zahtjevima Demokrata i nevladine organizacije Institut alternativa.
BOŠNJAK: ZAKON SE NE DONOSI ZA PRIVILEGOVANE
Bivša poslanica Pokreta za promjene Branka Bošnjak, na čiju inicijativu su 2022. godine obrisani sporni članovi (28, 29 i 30) Zakona o održavanju stambenih zgrada (sud je morao da ocijeni njihovu ustavnost za vrijeme važenja), ocijenila je za “Vijesti” da je odluka Ustavnog suda ukazala na ozbiljne slabosti u radu te institucije u ranijem periodu i mogući politički uticaj na pravosuđe kroz netransparentnu dodjelu stanova nosiocima pravosudnih funkcija.
Ona je kazala da je bilo više nego jasno da su odredbe kojima se uređivalo rješavanje stambenih pitanja javnih funkcionera i službenika, kao i drugih lica namjerno “skrivene” u Zakonu o održavanju stambenih zgrada, iako po svojoj prirodi nisu pripadale tom propisu.
“Smatrala sam da su takve odredbe očigledno neustavne, zbog čega sam još prije više godina, zajedno s kolegama, pokrenula inicijativu za ocjenu njihove ustavnosti”, podsjetila je Bošnjak.








