U Ministarstvu zdravlja smatraju da nema osnova za prihvatanje dvije inicijative kojima se traži da Ustavni sud Crne Gore ukine kao neustavno zakonsko rješenje, kojim se upis djece u vrtiće uslovljava potvrdom o vakcinaciji obaveznom MMR vakcinom, protiv malih boginja (morbile), zauški i rubeole.
U izjašnjenju koje su dostavili Vladi povodom ovih inicijativa, iz Ministarstva zdravlja podsjećaju da upis u predškolske ustanove nije obavezan i ističu da je ova zakonska mjera epidemiološki opravdana, jer je kolektivni imunitet sve slabiji, a sve veći rizik da u narednom periodu dođe do ozbiljnih zdravstvenih posljedica, pri čemu može biti ugroženo zdravlje djece.
Oni navode i podatke o dugogodišnjem padu obuhvata imunizacijom i ukazuju na visok rizik od širenja infektivnih bolesti u kolektivima predškolskog uzrasta.
Kako su predočili, obuhvat prvom dozom MMR vakcine u Crnoj Gori najniži je u Evropi i među najnižim u svijetu.
Inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti članova 41 i 42 Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti (Službeni list CG, broj 2/26) podnijelo je nevladino udruženje “Roditelji” iz Podgorice, koje traži da Ustavni sud poništi ovu mjeru kao neustavnu.
Inicijativu je podnio i Bojan Vuković iz Nikšića.
Udruženje “Roditelji” u inicijativi predlaže da Ustavni sud ukine sporni član zakona, navodeći da je takvo normativno rješenje suprotno principu najboljeg interesa djeteta i ustavnoj obavezi posebne zaštite djece.
– Pravo djeteta na zdravstvenu zaštitu i pravo na obrazovanje predstavljaju prava jednakog ranga, koja se ne mogu međusobno uslovljavati. Osporenom zakonskom odredbom, zakonodavac je dao primat jednom ustavnom pravu ograničavajući drugo – ukazali su, između ostalog, u inicijativi.
Normativna prinuda nad tijelom
Podnosilac inicijative Bojan Vuković iz Nikšića smatra da sporni članovi 41 i 42 i povezane odredbe Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti predstavljaju povredu suštine ustavnog poretka.
Kako navodi, zakonom se uspostavlja normativni model u kojem država, bez individualizacije vanvremenskog ograničenja i vanrednih epidemioloških okolnosti, nameće obaveznu medicinsku intervenciju nad djecom i roditeljima i oduzima stvarnu slobodu odlučivanja, pod prijetnjom faktičke sancije – isključenje djece iz sistema predškolskog vaspitanja i obrazovanja.
On smatra da takvo zakonsko rješenje uvodi model normativne prinude nad tijelom, što je u direktnoj koliziji sa osnovnim vrijednostima ustavnog poretka: ljudskim dostojanstvom, autonomijom ličnosti i vladavinom prava.




