Tatić i Rašović su dekonstruišući čuvenu bajku otvorili mnoga pitanja o zloupotrebi moći, nezaštićenosti djece i o tome šta znači biti djevojčica u modernom društvu.
„Bajku smo stilski i žanrovski izmjestili i nismo išli za pukim osavremenjivanjem. Tragali smo za stvarima koje su zaista pozorišne. Koristili smo metafore i znakove koje publici uzrasta 14+ nudimo kao pozorišni jezik. Ono što je mene u ovom procesu vodilo je duboka lična motivacija. Kako radim sa djecom u školi glume na Cetinju pričao sam sa njima na temu seksualnog predatorstva. Poražavajuće mi je da čujem koliko tih slučajeva prođe nezapaženo. Bajku smo vodili u tom pravcu da pokažemo da je to nasilje svakodnevno i normalizovano. Po naslovima u novinama vidimo koliko ima žrtava, ali se one tretiraju kao puka statistika. Bio nam je cilj da kroz bajku skrenemo pažnju na žrtve”, ispričao je reditelj Rašović.




