Preskupi novogodišnji i praznični programi donose radost i zajedništvo, ali otvaraju i ozbiljna pitanja o društvenim prioritetima u Crnoj Gori, ocijenio je za Pobjedu koordinator programa i PR Fondacije Mentorium Mirsad Dreić.
Dreić smatra da rješenje nije u ukidanju događaja, već u njihovom povezivanju sa humanitarnim aktivnostima i solidarnošću prema najranjivijima.
Pobjeda nije dobila odgovore od predsjednika opština Bar, Budva, Kotor i Cetinje da li se ogroman novac za novogodišnje koncerte mogao utrošiti za pomoć ranjivim kategorijama, djeci koja se liječe SMS porukama, kao i građanima koji žive na rubu egzistencije.
Iz lokalnih vlasti nijesmo dobili odgovore ni na pitanje imaju li registre o broju siromašnih građana u svojim opštinama.
Komentarišući ukupnu brojku od oko 2,6 miliona eura utrošenih u šest opština za novogodišnje koncerte, Dreić ističe da praznični događaji imaju značajnu društvenu vrijednost, ali i da postoji prostor da takva ulaganja dobiju dodatnu humanitarnu dimenziju.
Dreić (Foto: Pobjeda
– Praznični doček i kulturna dešavanja donose radost, zajedništvo i osjećaj nade. To su trenuci koji ljude zbližavaju, podstiču turizam i ostavljaju lijepe uspomene. Takvi događaji doprinose i promociji gradova kao mjesta kulture, muzike i prijateljstva. Uz to, podaci UNICEF-a jasno pokazuju da je veliki broj najmlađih i najranjivijih i dalje u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti: više od trećine djece u Crna Gora nalazi se u opasnosti da živi u uslovima koji utiču na njihov svakodnevni život, zdravlje i mogućnosti za budućnost. To znači da postoje i oblasti kojima je dodatna pažnja i podrška potrebna, ali to ne umanjuje vrijednost prazničnih dešavanja. Naprotiv, praznici mogu biti dodatna prilika za zajedničko dobro, ako uključuju i elemente podrške ljudima kojima je to potrebno. Jedno od mogućih rješenja jeste povezivanje prazničnih događaja sa humanitarnim i društveno korisnim aktivnostima. Tako bi radost proslave istovremeno imala i trajnu vrijednost za zajednicu – kaže Dreić.
U vezi s pitanjima visokih honorara izvođača i društvenim prioritetima, Dreić naglašava da veća javna potrošnja prirodno otvara pitanje prioriteta i ravnoteže ulaganja.
– Profesionalni izvođači svojim nastupima unose emociju, inspiraciju i osjećaj zajedništva i nesporno je da takvi događaji čine praznike posebnim i važnim za društveni život. Ipak, svaka veća javna potrošnja prirodno otvara pitanje prioriteta i ravnoteže ulaganja, posebno u sredinama gdje postoje i druge potrebe građana. Zato rješenje ne vidim u ukidanju događaja, već u drugačijem pristupu, da se jedan dio sredstava usmjeri u humanitarne svrhe, a veći prostor pruži domaćim izvođačima, čime se istovremeno čuva domaća umjetnost i daje podrška zajednici -kaže Dreić.
Kada je riječ o ozbiljnijim socijalnim izazovima, Dreić podsjeća na statistiku UNICEF-a i drugih međunarodnih organizacija.
– Statistički podaci pokazuju da su djeca i mladi među najranjivijim grupama u Crnoj Gori. Između 27 i 38 odsto djece nalazi se u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, što znači da nemaju pun pristup osnovnim životnim resursima, zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju i
jednakim šansama za razvoj. To su realni pokazatelji životnih uslova sa kojima se suočavaju mnoge porodice. Upravo zato je važno da se društvo ujedini oko podrške kroz saradnju sa organizacijama poput Fondacije Mentorium. Na taj način radost muzike i slavlja može postati i prilika za konkretnu pomoć onima kojima je to najpotrebnije, djeci bez adekvatnog roditeljskog staranja, djeci sa smetnjama u razvoju, mladima koji se suočavaju sa izazovima, kao i starijim osobama kojima podrška znači mnogo. Takav pristup ne umanjuje vrijednost koncerta, naprotiv, daje mu dodatnu dimenziju solidarnosti i zajedničkog doprinosa – ukazao je Dreić.
Posebno upozorava na problem nedostatka evidencije socijalno ugroženih i beskućnika.
– Svaka osoba zaslužuje da bude viđena i podržana, naročito djeca bez adekvatnog roditeljskog staranja, djeca sa smetnjama u razvoju, mladi i stariji koji se suočavaju sa izazovima svakodnevnog života. Kada ne postoje objedinjeni i ažurni podaci o socijalno ugroženima i beskućnicima, tada nemamo potpunu sliku stvarnih potreba ljudi kojima je podrška potrebna. Registar nije samo administrativna evidencija, već alat koji omogućava planiranje, praćenje i pružanje konkretne pomoći upravo onima kojima je najpotrebnija. Na osnovu takvih podataka mogu se razvijati programi podrške, od socijalnih davanja i usluga do zapošljavanja i stanovanja. U evropskoj praksi prikupljanje i praćenje ovih podataka predstavlja važan dio socijalne politike i inkluzije. U procesu pristupanja Evropskoj uniji, kroz Poglavlje 19, posebna pažnja posvećuje se socijalnoj zaštiti i jednakim mogućnostima, pa razvoj ovakvih evidencija doprinosi boljem planiranju i efikasnijoj podršci građanima. Zato ovo pitanje ne govori o zaboravljanju ljudi, već o potrebi da se sistemi podrške dodatno unaprijede kako bi pomoć bila preciznija, dostupnija i dugoročno održiva. Ako već govorimo o zajedništvu i praznicima, onda je to i prilika da pokažemo solidarnost na djelu. To posebno znači djeci bez adekvatnog roditeljskog staranja, djeci sa smetnjama u razvoju, mladima i starijima kojima je podrška potrebna – naglasio je Dreić.
On je naglasio da ove izjave potvrđuju potrebu da budući praznični programi planiraju i humanitarnu dimenziju, jer bi kombinacija zabave i društvene odgovornosti dodatno pojačala efekat i korist za lokalnu zajednicu.
Turizam je prioritet
Pobjeda je pisala o utrošenim sredstvima po opštinama za doček Nove godine, a ovako su sagovornici pojasnili za što su utrošena sredstva.
– Marija Petrović, direktorica Centra za kulturu Podgorica: „Dio programa finansiran je kroz sponzorstva i partnerstva, pa opštinski budžet nije jedini izvor finansiranja.“
– Nikola Knežević, sekretar za turizam Budve: „Cilj nam je bio da obezbijedimo sadržaj za građane i goste, ali i da produžimo turističku sezonu i promovišemo grad kao destinaciju događaja.“
– Ana Radulović, PR menadžerka Opštine Tivat: „Angažovanje poznatih izvođača privlači veći broj posjetilaca i doprinosi ukupnom imidžu grada.“
– Marko Đurić, finansijski savjetnik Opštine Herceg Novi: „Sredstva su korišćena i za tehničku podršku, osiguranje, scenografiju i koordinaciju događaja, što su često nevidljivi, ali ključni troškovi organizacije.“
– Ivana Lekić, voditeljka sektora za obrazovne i kulturne programe Cetinja: „Dio novca je planiran za lokalne kulturne programe i animacije za djecu, jer želimo da praznici budu dostupni svim građanima, a ne samo posjetiocima koncerata.“
– Petar Bojović, direktor Turističke organizacije Bar: „U nekim slučajevima, izdvajanja za izvođače odražavaju tržišne cijene i ugovorne obaveze, a ne volju opštine da se troši nesrazmjerno.“
Sumorna statistika
U petak, 20. februara je obilježen Svjetski dan socijalne pravde.
– Država socijalne pravde je ona koja u fokus stavlja najugroženije. Zvanični podaci govore da je u Crnoj Gori svaki peti stanovnik u riziku od siromaštva, te da najveći broj zaposlenih prima manje od prosječne plate, a da svaki drugi penzioner prima minimalnu penziju. Siromaštvo je i dalje potcijenjeno, jer ne mjerimo realne životne troškove i ne vidimo ljude koji žive na ivici egzistencije. Siromaštvo zaposlenih je tema koja se zaobilazi jednako kao i socijalna penzija. Dvije prosječne plate su tek dovoljne za mjesečnu potrošačku korpu. Mali je broj porodica koja ih ima. Nedavno su crnogorski penzioneri „uvaženi“ sa povećanjem primanja od 1,74 eura – upozorila je Marina Medojević iz NVO Banke hrane.
Medojević je ukazala da su slično prošli i korisnici socijalnih davanja, dodajući da je jedino socijalno davanje namijenjeno siromašnima (MOP) ponižavajuće, kreće se od 100 do 199 eura, a prima ga tek svaki deseti socijalno ugroženi.
– Za četvoročlanu porodicu socijala (MOP) iznosi 170,11 eura, dok je granica siromaštva za četvoročlanu porodicu, prema Monstatu, 695 eura.
Nije teško zaključiti da naša država svjesno drži svoje građane daleko ispod službene linije siromaštva. Samo za hranu je potrebno 600 eura, kaže sindikalna potrošačka korpa. Mi u Banci hrane pitamo Vladu i resorno ministarstvo, koliko porodica ima taj minimun novca za hranu. Da imamo socijalni karton svih građana, bilo bi nam jasno. Dok ogromni državni aparat troši milion eura za kupovinu novih vozila, za primanja javnih funkcionera se ne štedi pa se uvećavaju raznim dodacima i varijabilama, milioni eura dijele političkim partijama, a građani dobijaju par eura uvećanja primanja. Država se zbog privilegujuće poreske politike (primjer: promet goriva za bogate jahte u Porto Montenegru) odrekla 104 miliona eura. Koliko miliona se odriče zbog neplaćanja poreza na izdavanje stanova, naplate extra profita, nije poznato – naglasila je Medojević.
Ona je upozorila da država nema strategiju za borbu protiv siromaštva, niti je njena izrada planirana Srednjoročnim programom rada Vlade.
