Vidovdan se smatra praznikom nad praznicima, ali ne samo zbog istorijskog obrta u našem narodu 1389. godine, već i zbog jakih narodnih vjerovanja.
Sveti Vid, kome je praznik posvećen, bio je bog svjetlosti, obilja i rata. Kao i mnoge praznici, naš narod ga obilježava kroz zanimljive običaje, koji se povezuju sa zdravljem, porodicom, prilikama za nove ljubavi, ali i istinom za koju se vjeruje da ispliva na vidjelo uoči ovog praznika. O tome nam je više govorila Snežana Ašanin, etnolog.
“Vidovdan je praznik posvećen Svetom Vidu. Vidovdan znači da se sve vidi. U narodu je postojala tradicija kod mladih, da je ovo praznik kada treba da se viđaju momci i devojke i kažu da je to dan kada se rađa ljubav. Pored toga, veruje se da je Vidovdan praznik za koji je dobro da se iznosi odeća da je ‘vidi sunce’. Na ovaj dan, sunce ima ‘ubitačnu’ moć za sve mikroorganizme koji štete odeći”, kaže ona.
Kako objašnjava, ranije je običaj iznošenja odjeće bio vezan za stvari od vune ili svile, uključujući odjeću, čarape i ćilime.
“U njih su se nekada često moljci zavlačili, koji su pravili štetu prirodnim materijalima. Zato, ljudi su iznosili sve to na sunce, koje je ubijalo moljce. U našem narodu još uvek postoji sveže sećanje i običajna praksa da se iznose ćilimi da se vide. To je nekada takođe bio dokaz koliko je neka porodica vredna, a naročito devojka, koja na taj način iznosi svoju devojačku spremu na videlo. Onda prolaze momci i njihove majke i očevi, koji koriste tu piliku da uoče vrednoću porodice sa kojom planiraju da se urode, takoreći. Danas, naročito u seoskim sredinama se još uvek ovo praktikuje, što se iznošenja tiče”, ističe ona.
Ova praksa ima čistilačku ulogu za ovaj praznik, a ima i takoreći magijsku ukorijenjenost i takođe naučnu utemeljenost, jer je u ovo vrijeme sunce u najvećem zenitu.
“Dani su najduži, dakle sunce je najjače i ima onu najveću moć da očisti i sačuva pomenute predmete od štetočina”, govori Ašanin.
Takođe, Vidovdan, kao što i sam naziv govori, ima i veću povezanost sa vidom kako nam objašnjava etnolog. Vjeruje se da na ovaj dan treba liječiti očna oboljenja. Kao još jedan običaj ukorijenjen u našoj tradiciji, Ašanin izdvaja i odlazak na izvore ili odlazak po ljekovitu i osveštanu vodu i njome se umivaju. Na ovaj način, vjerovali su da će ih osveštena vodica i prirodni, ljekoviti izvori izliječiti od problema sa očima i vidom, prenosi Ona.
Ovaj praznik je takođe veoma bitan, ne samo u kolijevci narodnih vjerovanja, već i u istoriji našeg naroda. Na ovaj dan se 1389. godine odigrala bitka na Kosovu, a etnolog nam otkriva i zanimljivost vezanu za sam boj, povezana sa vjerovanjem.
“Veruje se da se tog dana pred bitku videlo ‘ko je vera, a ko nevera’. Takođe se služe pomeni stradalim junacima Kosovskog boja, kao i liturgija. Smatra se da se na Vidovdan sve tajne mogu saznati i otkriti”, zaključuje ona.
