Ponovo izabrani gradonačelnik Istanbula Ekrem Imamoglu pokazao se kao čovjek koji može da dovede u pitanje vladavinu predsjednika Tajipa Erdogana. Međutim, na određeni način on ide stopama turskog lidera koji je tim gradom upravljao 1990-ih godina, ističe agencija Rojters.
Nakon što je pobijedio i sačuvao svoju poziciju na lokalnim izborima u nedjelju, 53-ogodišnji Imamoglu je sada, prema mišljenju brojnih analitičara potencijalni budući predsjednik.
Njegova Republikanska narodna partija (CHP) pobijedila u 35 od 81 provincija, uključujući pet najnaseljenijih gradova zemlje, dok je Erdoganova Stranka pravde i razvoja (AKP) osvojila 24 provincije. Agencija Asošiejtid pres ističe da je prema preliminarnim rezultatima CHP osvojio 37,7 odsto glasova širom zemlje dok je za AKP glasalo 35,5 odsto birača.
Iznenađujući rezultat uslijedio je samo 10 mjeseci nakon što je opozicija ostala podijeljena i demoralisana poslije poraza na prošlogodišnjim predsjedničkim i parlamentarnim izborima.
Ozgur Unluhisarčikli, direktor njemačkog Maršal fonda u Ankari kazao je da je ovakav rezultat bez presedana tokom Erdoganovih dvije decenije na vlasti. “Nikada ga nijesmo videli da izgubi na ovaj način”, rekao je.
Imamoglu je nakon izbora rekao da su birači poslali poruku direktno Erdoganu. “Oni koji ne razumiju poruku naroda na kraju izgube”, kazao je on.
Erdogan je juče najavio da će ispraviti greške koje su dovele do poraza njegove partije. “Ako smo griješili, ispravićemo to”, kazao je on pristalicama ne precizirajući kakve promjene bi mogao sprovesti.
Mada je Imamogluu i Erdoganu zajedničko to što obojica znaju kako da dopru do birača, kada je u pitanju politika razlike između njih su značajne. Sam Imamoglu, koji je bivši biznismen, kazao je “naše ideje su u velikoj mjeri suprotne”.
Erdogan je u politiku ušao sa islamističkom strankom i od preuzimanja kormila 2002. preoblikovao sekularnu državu svojom pobožnom vizijom. Za razliku od toga, Imamoglu je iz čvrsto sekularnog CHP-a kojem se pridružio 2008. i prije deset godina postao gradonačelnik u distriktu Bejlikduzu u Istanbulu. Svoj uspjeh duguje sposobnosti da dopre i do konzervativnih glasača i proširi biračku bazu partije. To je dokazao 2019. kada je nanio najveći poraz Erdoganovoj AKP i to ne jednom, već dva puta. Sud je poništio njegovu pobjedu u martu te godine da bi on još ubjedljivije pobijedio na ponovljenim izborima u junu, podsjeća Rojters.
Erdogan se povratio i pobijedio na izborima prošle godine uprkos ekonomskoj krizi. Međutim, Imamoglu je sada zadao novi udarac. “Ovo je ogroman preokret”, rekla je Seda Demiralp, profesorka političkih nauka na Univerzitetu Isik u Istanbulu. “CHP više nije opoziciona stranka u lokalnoj vladi … (Erdogan) očigledno shvata da su birači širom Turske poslali jasnu poruku, čak i u konzervativnim gradovima. To je nevjerovatno, to je krupna stvar. Nije samo u pitanju lokalna vlast, već birači izražavaju nezadovoljstvo vladom AKP-a”.
Liderstvo je postalo važnije od partija i ideologija. Naročito u zemlji poput Turske, gdje su institucije slabe, ljudi se povezuju sa liderima prije nego sa partijama i drugim institucijama.
Imamoglu je tokom kampanje govorio da je “ovo više od izbora za gradonačelnika, radi se o tome da jedan mentalitet pošaljemo u istoriju. “Ukoliko uspijemo u tome, demokratija će opstati… a zakon i pravda će se oporaviti”.
Kritičari Erdogana tvrde da su tursko pravosuđe, građanska prava i slobode medija oslabljene tokom njegove vladavine, što vlada negira.
Sam Imamoglu je imao problema sa zakonom. Nakon pobjede 2019. godine, osuđen je na dvije i po godine zatvora i zabranjeno mu je da se bavi politikom zbog vrijeđanja javnih zvaničnika. Apelacioni sud tek treba da donese odluku u tom slučaju.
Taj slučaj podsjeća na Erdoganovo iskustvo iz 1999. godine kada je kratko boravio u zatvoru zbog recitovanja pjesme što je jedan sud protumačio kao podsticanje vjerske mržnje.
Prošle godine, još jedan sud je otvorio slučaj protiv Imamoglua zbog optužbe za namještanje tendera što nosi kaznu od tri do sedam godina zatvora. Kritičari Erdogana vide ove slučajeve kao pokušaj političkog ometanja Imamoglua.
Uprkos onome što je opisao kao opstrukcije od zvanične Ankare, Imamoglu tvrdi da njegova administracija uspješno upravlja Istanbulom, gradom od 16 miliona stanovnika koji pokreće tursku ekonomiju.
Ta metropola je svjetlosnim godinama udaljena od crnomorske provincije Trabzon u kojoj je Imamoglu rođen 1970. i proveo srećno detinjstvo među “bujnom zelenom prirodom, nemirnim morem i kamenim ulicama”.
Studirao je na Univerzitetu u Istanbulu i diplomirao poslovnu administraciju 1994, kada je Erdogan postao gradonačelnik. Nakon studija ušao je u porodični građevinski posao. Oženjen je i ima troje djece.
Mnogi analitičari sada predviđaju dalji uspjeh za Imamoglua. “Ukoliko ovi izbori ne budu poništeni, on će 2028. godine postati predsjednik”, kazao je za Rojters Ozer Senčar, direktor istraživačke agencije Metropoli.
Mnogi smatraju da je upravo Imamoglu zaslužan za rast podrške CHP-u. “Liderstvo je postalo važnije od partija i ideologija”, kazala je Demirlap. “Naročito u zemlji poput Turske, gdje su institucije slabe, ljudi se povezuju sa liderima prije nego sa partijama i drugim institucijama”.
Rivalitet između Imamoglua i Erdogana će se vjerovatni intenzivirati u narednim godinama, ali gradonačelnik Istanbula se nedavno prisjetio skromnijeg okruženja kada su im se prvi put ukrstili putevi.
Sredinom 1990-ih, nakon što je Erdogan postao gradonačenik, on je posjetio restoran kojim je upravljao mladi Imamoglu u Gungoren četvrti u Istanbulu.
“Ugostio sam ga u prvim mjesecima nakon što je postao gradonačelnik”, kazao je Imamoglu. “Jeo je ćufte od mesa u mom restoranu. Nijesam mu uzeo novac. Taj račun neće platiti dok je živ”.
