Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije svoju posjetu Londonu 4. februara obilježio je služeći liturgiju u Crkvi Svetog Save, kao i zapaženim predavanjem “Slovo o Njegošu”
Mitropolit je istakao da je on mnogo učinio i kao ktitor, podižući manastir Hilandar, ukrašavajući Studenicu i Žiču, Mileševu i druge svete hramove, osnivajući autokefalnu Žičku arhiepiskopiju, ustojavajući monaški život i u manastiru Hilandaru i u otadžbini, osnivajući episkopije.
Poručio je da je njegov književni rad i danas zadivljuje naše stvaraoce, mnogo je uradio na polju zakonodavstva, kulture i prosvećivanja.
“Na svemu tome je živonosni pečat njegove svete, bogolike ličnosti i zato sve ono što je on stvorio Božijom milošću i pomoću u vrijeme svoga zemaljskoga života, ima silu i blagodat da živi. Evo srpske crkve koje je on osnovao, ne samo u našoj otadžbini, nego širom zemnoga šara, organizovane su i svijetle. I on se toliko sjedinio sa našim narodom, ušao je u njegovu dušu i kao što je za vrijeme svoga zemaljskoga života duhovno predvodio svoj narod, na neki način još i više sa neba, ponekad je to i ubedljivije i vidljivije, i dalje predvodi svoj narod”, kazao je mitropolit.
Podsjetio je da je po dijaspori ponajviše podignuto crkava Svetome Savi.
“Srbi su imali taj osjećaj i tu izvjesnost oko koga mogu da se objedine, ko im je uzor i ko im je vođa te da ovdje u dijaspori, pred svijetom, civilizovanim, kulturnim, nemaju nikoga boljega istaći kao svoj primjer da ih predstavlja od Svetoga Save, poručio je vladika.
Nakon liturgije, Mitropolit Joanikije je prisustvovao i blagoslovio Svetosavsku priredbu učenika Crkvene škole “Sveti Sava”.
Lovćenska kapela je sastavni dio Njegoševog životnog i pjesničkog djela
Mitropolit Joanikije održao je u Crkvi Sv. Save predavanje “Slovo o Njegošu“
Istoga dana, u večernjim časovima, Mitropolit Joanikije održao je u Crkvi Svetog Save predavanje “Slovo o Njagošu”.
Govoreći o Petru II Petroviću Njagošu, Mitropolit je kazao da ima bezbroj mogućnosti da se pristupi takvoj ličnosti, pošto je njegova misao, njegova poezija, stvaralaštvo, i po svom obimu, a naročito po svome značenju i raznovrsnosti, slojevita, višeznačna, dubinska.
Ipak, kako je naglasak na duhovnu suštinu njegovoga stvaralaštva, Vladika je predavanje počeo od toga da li je i od koga je Njagoš naslijedio duhovnost ili je, prosto, sam po sebi toliko bio darovit.
Interesujući se za nasljeđe iz koga je on izronio, kazao je da je on izašao, razvio se iz biblijskog i svetootačkog, hrišćanskog, pravoslavnog predanja:
“U njegovome djelu ima puno elemenata liturgijske poezije iz bogoslužbenog sadržaja koji je u upotrebi u Pravoslavnoj crkvi, zbog toga mislim da je važno da obratimo pažnju i na njegovo djetinjstvo i obrazovanje. Njegoš je bio takva ličnost, željna znanja, obrazovanja, a s druge strane istovremeno se razvijao i njegov pjesnički dar i vrlo rano ga je projavio. Prvo je pisao junačke pjesme u desetercu, kasnije i misaone, a potom svoja velika djela”, dodao je mitropolit.
Na kraju, Vladika se osvrnuo na gaženje Njagoševe volje i amaneta – rušenje Lovćenske kapele, odnosno Hrama Svetog Petra Cetinjskog, iznoseći stav da kada sagledamo cjelokupno Njegoševo djelo, smisao, naročito kada se osvrnemo na religioznu suštinu njegovog djela, moramo i Lovćensku kapelu uključiti u njegovo djelo jer ona nije nešto izvan, ona je sastavni dio njegovog životnog i pjesničkog djela”, zaključio je Mitropolit.
