Ministar saobraćaja i pomorstva Filip Radulović nije mogao da precizira koliko novca treba država da obezbijedi da bi nacionalna kompanija “ToMontenegro” bila održiva i da li je njena ranija računica za pomoć od 100 miliona eura od Vlade opravdana, već je ukazao da će novi Odbor direktora koji je izabran krajem prošle godine i u kome su predstavnici vazduhoplovne struke predložiti pravovremene i strateške odluke koje će biti održive tokom dužeg vremenskog perioda.
“Mišljenja sam da prema kompaniji ‘ToMontenegro’ treba postupati sa dužnom pažnjom jer nacionalni avio-prevoznici često formiraju mrežu linija ne samo na osnovu komercijalne opravdanosti, već i u skladu sa pojedinim nacionalnim interesima”, istakao je Radulović u intervjuu “Vijestima”.
Ministar je najavio da će se druga dionica auto-puta od Mateševa do Andrijevice u dužini od 23 kilometra finansirati iz državnog budžeta, jer se ne može čekati završetak ažuriranja Studije opravdanosti auto-puta Bar-Boljare i pripreme glavnog projekta sa pratećom tenderskom i tehničkom dokumentacijom za onu dionicu koja se kroz ažuriranje Studije pokaže kao prva naredna koju treba realizovati.
“Navedena dokumentacija se finansira uz podršku EK kroz mehanizam koji je označen kao Investicioni okvir za Zapadni Balkan, i istu izrađuje konzorcijum evropskih kompanija na čiju dinamiku izrade Ministarstvo, kao korisnik sredstava, i investitor, nema uticaj. S obzirom da izrada i završetak navedenih dokumenata kasni, nastavak izgradnje auto-puta, dionica od Mateševa do Andrijevice u dužini od 23 km, finansiraće se iz državnog budžeta. U toku je kompletiranje tehničke i ugovorne dokumentacije, sa ciljem da se javni poziv za izbor izvođača radova raspiše u prvoj polovini 2024. godine. Uporedno sa tim se vrše pripreme za sprovođenje postupka eksproprijacije i drugi niz aktivnosti koje prethode izgradnji”, kazao je Radulović.
On je kazao da trenutno rade analizu koja će pokazati šta će biti dalje sudbina Aerodroma Crne Gore (ACG) te da je njegov stav da renomirani koncesionar sa svojim značajnim međunarodnim iskustvom i primjenom znanja jednog globalnog operatora može donijeti aerodromima koristi.
Koje projekte iz sektora saobraćaja planirate da kandidujete za dobijanje novca iz evropskih fondova u okviru Plana rasta za Zapadni Balkan?
Plan rasta je nova inicijativa Evropske komisije(EK) koja ima za cilj da uz podsticanje reformskih mjera i implementacije pojedinih zemalja i regiona, ima i za cilj da region više približi Evropskoj uniji. Proces apliciranja će se odvijati po ustaljenim procedurama definisanim kroz mehanizam Investicionog okvira za Zapadni Balkan, a kako strateško planiranje i implementacija projekata od strateškog značaja ne treba da budu predmet dnevno-političkih nadmetanja, prema novoj inicijativi koja ja označena kao Plan rasta istupamo sa ključnim infrastrukturnim projektima, koji su već i prepoznati kroz Prostorni plan Crne Gore, Strategiju razvoja saobraćaja Crne Gore i Jedinstvenu listu prioritetnih infrastrukturnih projekata, imajući u vidu pri tome i trenutnu zrelost pojedinih projekata. Svakako da ključni prioritet ostaje nastavak implementacije projekta auto-puta Bar-Boljare i nastavak rekonstrukcije glavne željezničke rute od Bara do granice sa Srbijom, uz sagledavanje modaliteta za bolje iskorištavanje potencijala luke Bar, a sve u cilju omogućavanja koridorskog razvoja od Bara do Beograda i dalje Budimpešte i Bukurešta, za što nailazimo na razumijevanje EK. Jedan od prioriteta je i jačanje regionalne saradnje sa susjednim zemljama, pa u tom smislu primat se i daje završetku potrebne dokumentacije za rekonstrukciju magistralnog puta Šćepan Polje-Plužine i izgradnju mosta preko Tare sa Bosnom i Hercegovinom (BiH), o čemu je i postignut dogovor sa zvaničnicima BiH o zajedničkom nastupu prema dostupnim EU fondovima i EK. Sa Kosovom se nastoji osigurati zajedničko finansiranje pripreme Studije opravdanosti i idejnog rješenja za putni pravac Kolašin-Peć-Priština, koji je nekada bio prepoznat kao SEETO putni pravac 6b.
Šta će biti s aktuelnim tenderom za davanje u koncesioni zakup Aerodroma Crne Gore iz 2018. godine, hoćete li nastaviti tendersku proceduru ili ćete ga poništiti?
Nužno je obezbijediti moderniju i efikasniju infrastrukturu koja bi doprinijela ekonomsko-turističkoj ekspanziji Crne Gore, a najbrži i najjednostavniji način povezivanja jedne destinacije je putem avio-linija. Zato je nužno unaprijediti infrastrukturu. Ova Vlada će sigurno donijeti odluku da li aerodrome u Podgorici i Tivtu treba dati na koncesiju ili će oni ostati u državnom vlasništvu. EK je u posljednjem izvještaju o napretku saopštila da Crna Gora treba da modernizuje aerodrome, te da bi se koncesijom riješila ograničena dostupnost naše zemlje. Mišljenja sam da renomirani koncesionar sa svojim značajnim međunarodnim iskustvom i primjenom znanja jednog globalnog operatera može donijeti aerodromima koristi. Međutim, mi trenutno radimo analizu i vjerujem da ćemo vrlo brzo izaći sa stavom u vezi sa sudbinom crnogorskih aerodroma.
Imate li računicu koliko novca treba da država obezbijedi da bi nacionalna kompanija “ToMontenegro” bila održiva i koji su planovi Vlade u vezi sa ovom kompanijom? potpitanje: Ranije je bio zahtjev kompanije da će im od Vlade trebati 100 miliona eura pomoći. Da li je taj zahtjev opravdan?
Krajem prošle godine izabran je novi Odbor direktora kompanije “ToMontenegro” u kome su se našli predstavnici vazduhoplovne struke. Odbor direktora već sagledava poslovanje kompanije sa ciljem da predloži pravovremene i strateške odluke, a koje će biti održive tokom dužeg vremenskog perioda. Mišljenja sam da prema kompaniji “ToMontenegro” treba postupati sa dužnom pažnjom jer nacionalni avio-prevoznici često formiraju mrežu linija ne samo na osnovu komercijalne opravdanosti, već i u skladu sa pojedinim nacionalnim interesima. Takođe, imaju važnu ulogu u slučaju vanrednih situacija, a mogu služiti i za organizovanje sporadičnog čarter prevoza od državnog značaja. Značaj postojanja nacionalnog avio-prevoznika pokazao se upravo na primjeru nedavnog uspostavljanja letova za Rim. I dok drugi avio-prevoznici odustaju od letova “ToMontenegro” pokazuje spremnost da održi povezanost Crne Gore sa značajnim tržištima koja predstavljaju potencijal kako za ekonomsku saradnju, tako i za emitivni turizam.
Šta je ostalo da se razjasni u odnosima između države i izvođača radova na auto-putu kineske kompanije CRBC? Šta kompanija CRBC traži još od države i da li je u vezi sa tim otvoren arbitražni postupak?
U skladu sa Ugovorom o projektovanju i izgradnji dionice Smokovac-Mateševo, auto-puta Bar-Boljare, izvođač je ispostavio više potraživanja kojima je tražio produžetak roka za završetak radova. Predmetna potraživanja su vrednovana od strane inženjera i ista su ocijenjena kao neosnovana, osim u dijelu potraživanja za produžetak roka za završetak radova po osnovu pandemije koronavirusa, u kom slučaju je inženjer smatrao opravdanim zahtjev izvođača radova i dodijelio 47 dana za produžetak roka za završetak radova. Na ovo vrednovanje inženjera, kao i na ostala vrednovanja, shodno Ugovoru izvođač radova ima mogućnost žalbe prema Komisiji za rješavanje sporova i u konačnom prema arbitraži pred Arbitražnim sudom Trgovinske komore u Cirihu. Do današnjeg dana nije pokrenut arbitražni postupak.
U kojoj je fazi izrada projektne dokumentacije za drugu dionicu auto-puta od Mateševa do Andrijevice, kad će biti gotov glavni projekat i kad je realno da počnu radovi?
Ministarstvo saobraćaja i pomorstva u saradnji sa Monteputom intenzivno radi na stvaranju uslova za nastavak izgradnje auto-puta Bar-Boljare. U prethodnom periodu su obezbijeđena bespovratna sredstva u ukupnom iznosu od 6,8 miliona eura za izradu idejnih projekata za dionicu Mateševo-Andrijevica i dionicu Smokovac-Farmaci (obilaznica Podgorica), kao i za izradu Studije opravdanosti auto-puta Bar-Boljare. Takođe, dodatno su odobrena bespovratna sredstva u iznosu od šest miliona eura za ažuriranje Studije opravdanosti auto-puta Bar-Boljare i pripremu glavnog projekta sa pratećom tenderskom i tehničkom dokumentacijom za onu dionicu koja se kroz ažuriranje Studije pokaže kao prva naredna koju treba realizovati. Navedena dokumentacija se finansira uz podršku EK kroz mehanizam koji je označen kao Investicioni okvir za Zapadni Balkan, i istu izrađuje konzorcijum evropskih kompanija na čiju dinamiku izrade Ministarstvo, kao korisnik sredstava, i investitor, nema uticaj.
S obzirom da izrada i završetak navedenih dokumenata kasni, nastavak izgradnje auto-puta, dionica od Mateševa do Andrijevice u dužini od 23 km, finansiraće se iz državnog budžeta. U toku je kompletiranje tehničke i ugovorne dokumentacije, sa ciljem da se javni poziv za izbor izvođača radova raspiše u prvoj polovini 2024. godine. Uporedno sa tim se vrše pripreme za sprovođenje postupka eksproprijacije i drugi niz aktivnosti koje prethode izgradnji.
“Standar and Poors” je u posljednjem izvještaju za CG naveo da Evropska banka za obnovu i razvoj mora ponovo da revidira studiju za auto-put koja je važan dokument u zbog ekonomse održivosti auto-puta i koja bi mogla biti uslov za finansiranje aranžmana s međunarodnim finansijskim institucijama. Imate li informaciju do kada će EBRD završiti ovaj posao, kao i neku novu računicu koliko bi druga dionica mogla koštati i kako će se finansirati?
Završetak ažuriranja studije se očekuje do septembra 2024. godine. Cijena narednih dionica će se znati kada se pripremi tehnička i ugovorna dokumentacija i u konačnom kada se završi postupak izbora uzvođača radova.
Sva četiri željeznička preduzeća su u velikim problemima (dugovi, nestručni kadrovi na menadžerskim pozicijama, odliv kavalifikovanih kadrova, loš vozni park, loša infrastruktura…). Koje mjere planirate da uradite za prvih šest mjeseci 2024. za ozdravljenje ovih preduzeća od kojih su neka pred stečajem?
Željeznički sektor u Crnoj Gori suočava se s izazovima koji zahtijevaju temeljne promjene i strateške intervencije. Dugovi, neefikasnost, nedostatak stručnog kadra i infrastrukturni problemi stvaraju kompleksnu sliku koju je neophodno pažljivo analizirati. Reorganizacija poslovanja, naročito fokusirana na Održavanje željezničkih voznih sredstava, zahtijevaće strukturalne promjene usmjerene ka efikasnosti i smanjenju nepotrebnih administrativnih troškova.
Edukacija kadrova, usklađena s potrebama željezničkog sektora, biće ključna za osiguravanje stručnosti u kompanijama. Uskoro počinjemo sa pripremom Zakona o željeznici koji će osigurati potpunu nezavisnost Uprave za željeznice, odnosno osnažiti uloga regulatora i organa nadležnog za kontrolu i unapređenje bezbjednosti u željezničkom saobraćaju. Paralelno, jačanje inspekcije za željeznički saobraćaj poboljšaće kontrolu nad primjenom propisa, s posebnim naglaskom na sigurnosti i interoperabilnosti. Ono što me u ovom trenutku raduje jeste to što je EK odobrila najveći pojedinačni iznos bespovratnih sredstava koji je Crna Gora ikada dobila od strane EK.
U pitanju je 112,6 miliona eura koji su odobreni za rekonstrukciju željezničke dionice na potezu od Bara do Golubovaca. Ovaj iznos sredstava biće praćen jednakim iznosom kreditnih sredstava EBRD-a i EIB-a, što čini da je ovo jedna od najvećih kapitalnih investicija trenutno u Crnoj Gori. Takođe, budžetom za 2024. godinu, planarina su sredstva od 10,5 miliona eura za poboljšanje uslova, održivost i investiciono tekuće održavanje infrastrukture.
Crnogorska i Barska plovidba se moraju spojiti, jer sada nisu održive
U planovima Vaših prethodnika je bilo restrukturiranje ili spajanje u jednu kompaniju Crnogorske i Barske plovidbe. Koji je Vaš stav u vezi sa statusom ova dva državna preduzeća?
U prethodnom periodu oba brodarska društva bila su suočena sa nizom izazova, počevši od značajne fluktuacije vozarina na globalnom pomorskom tržištu, usljed koje su kompanije bile suočene sa nemogućnošću otplate kredita prema Exim banci sopstvenim sredstvima. Dakle, potrebno je razumjeti da ova brodarska društva nisu održiva na način na koji su do sada funkcionisala, posebno kada se imaju u vidu predstojeće obaveze koje se odnose na povraćaj neusklađene državne pomoći, a koje će dodatno opteretiti poslovanje oba privredna društva. Vjerujem da je restrukturiranje jedini način da pokušamo da sačuvamo brodove i kompanije. Restrukturiranje bi trebalo da dovede do umanjenja poslovnih rashoda u poređenju sa ukupnim prihodima, pored ostalog zbog ekonomije obima, jer bi jedno brodarsko društvo upravljalo sa sva četiri broda.
(Vijesti)
