Centralna banka vrlo vješto manipuliše načinom i metodama mjerenja osnovnih pokazatelja bankarskog sistema, pa iznosi samo one podatke koji njoj odgovaraju. Međutim, ti isti podaci, kad se malo drugačije analiziraju, daju potpuno drugačiju sliku, prokomentarisao je za “Dan” ekonomski analitičar Predrag Drecun. Istakao je da je jedna od glavnih manipulacija regulatora tvrdnja da agregatni koeficijent solventnosti banaka u Crnoj Gori iznosi 18 odsto.
“Solventnost je pokazatelj kojim se mjeri sposobnost banke da na duži rok osigura vraćanje pozajmljenih sredstava. U krajnjem, taj pokazatelj pokazuje sposobnost banke da u momentu eventualne likvidacije osigura isplatu svojih povjerilaca. Pokazatelji zaduženosti pokazuju kakva je struktura kapitala, odnosno iz kojih se izvora finansira preduzeće. Ovo posebno interesuje vlasnike kapitala, deponente i druge kreditore”, rekao je Drecun.
Prema njegovim riječima, ukupna pasiva (kapital + obaveze) banaka u Crnoj Gori iznosi 6,1 milijardu eura, dok ukupan kapital banaka u CG iznosi 614 miliona eura.
“Dakle, odnos kapitala i ukupne pasive iznosi 614:6,104 = 10,05 odsto. Ovo znači da od deset eura izvora bankarskih sredstava, samo jedan euro dolazi iz sopstvenih sredstava. Drugim riječima kazano, samo jedan euro vlasničkog kapitala garantuje da će devet eura depozita građana i privrede biti vraćeno. Dakle, crnogorske banke su dužne bezmalo 5,5 milijardi eura deponentima i drugim povjeriocima. Garancija za taj njihov dug je 614 miliona eura sopstvenih izvora (osnivačkog uloga, zadržane dobiti, subordiniranog duga…). Ovaj koeficijent ne smatram lošim, samo ukazujem na činjenicu da CBCG vrlo vješto i opasno manipuliše odabirom metoda i načina mjerenja određenih pokazatelja time što sužava imenilac ovog pokazatelja. Koliko god se trudila da dokaže drugačije, koeficijent solventnosti je oko 10 odsto. Čak i da stavimo u odnos sve obaveze prema kapitalu, dobijamo koeficijent 11,18 odsto, što nije bitno drugačije. Čak i ako odbijemo od obaveza keš poziciju koja iznosi 1,7 milijardi eura, dobijamo koeficijent 16 odsto. Međutim, ovoliki pokazatelj govori o vrlo visokom iznosu “umrtvljenog novca”. To je možda i najveći problem naše ekonomije, koji vrh CBCG u ovom personalnom sastavu ne umije da riješi. Umjesto da nađe način da stimuliše banke da projektnim finansiranjem i revizijom politika rezervisanja za kreditne gubitke podrže razvoj države, CBCG je bankarski sektor bezmalo svela na servis za platni promet i mikrokreditnu aktivnost. Privreda traži podršku. Preko 19 hiljada preduzeća je u blokadi, sa oko milijardu eura blokade, a CBCG ne pomišlja da uradi ništa na aktivnostima da smanji nelikvidnost. Prelikvidne banke, nelikvidna privreda – to je rezultat rada v.d. guvernera”, izjavio je Drecun.
Dakle, od 100 eura izvora, čak 26 eura stoji na računima banaka ili u rezervi, istakao je on.
“To je vrlo opasan rezultat jednog lošeg upravljanja bankarskim sektorom od strane CBCG. Banke moraju da spuštaju troškove (pasivne kamatne stope), i podižu aktivne kako bi se neutralizovao negativni efekat mrtvog novca. Najupečatljiviji pokazatelj loše strukturiranog bankarskog sektora je odnos depozita i kredita. Poželjan odnos treba da bude 1,1 (100 jedinica depozita prema 110 jedinica kredita). Međutim, CBCG je dizajnirala naš sistem tako da na dan 30.9.2022. godine odnos depozita i kredita iznosi 0,71 (3,7 milijardi eura kredita prema pet milijardi eura depozita), precizirao je Drecun.
Da je povjerenje u bankarski sektor na niskom nivou, kako je naveo, govori i pokazatelj ročnosti depozita.
“U periodu januar 2013 – jul 2017. godine učešće oročenih depozita stanovništva u ukupnim depozitima stanovništva bilo je između 71 odsto i 50 odsto. Međutim, od sredine 2017. godine počinje pad učešća oročenih depozita. Septembra 2022. godine učešće oročenih depozita stanovništva u ukupnim depozitima stanovništva iznosi svega 25 odsto, a depoziti po viđenju iznose 75 odsto. Ovo je dokaz da pretjerana likvidnost banaka dovodi do pada pasivnih kamatnih stopa, što uzrokuje da se depoziti drže po viđenju”, zaključio je Drecun.
Rast depozita posljedica rasta BDP-a
Nakon proglašenja nezavisnosti 2006. godine dolazi do naglog rasta depozita i BDP-a. Zanimljivo za analizu je uporediti rast depozita sa rastom BDP-a. Logičan odnos ova dva pokazatelja (agregata) bio bi da je rast BDP-a veći od rasta depozita. Međutim, u 7 od 16 godina analiziranog perioda (2006–2021) imamo “neprirodan” odnos ova dva agregata, odnosno imamo znatno veći rast depozita od rasta BDP-a. Centralna banka bi trebalo da da odgovor, odnosno objašnjenje za ovu anomaliju, a naročito zašto se dešava ciklično. Međutim, CBCG nije ni detektovala ovu pojavu, a kamoli potražila njen uzrok.
Čak i iz ovako površnog uvida jasno je da je rast depozita posljedica rasta GDP-a, a ne posljedica rasta povjerenja u banke, kako to bez ikakvog dokaza tvrdi v.d. guvernera. Rast depozita kod nas je dominantno uzrokovan rastom GDP-a. Cinici bi rekli da se logikom v.d. guvernera zaključuje da povjerenje u bankarski sektor varira od godine do godine, ocijenio je Dracun u razgovoru za Dan.
